Ništa pred nama nije toliko otvoreno kao taj
Široki zrak. Pa zašto nam je, onda,
Od pamtivijeka bilo i lakše i prirodnije da
Sebi kopamo prolaze kroz najtvrđe, kroz
Prepreke, da rujemo kroz granit i bušimo
Metale, umjesto blago, sa osmijehom,
Dostojanstvenim hodom prođemo kroz
Prazno? Bezbolno. I nevidljivo.
Jesmo li mi nemoćni ili su naše neizlječive navike?
Trebaš mi
kao da si posljednja na svijetu ne dam te
pogledaj me u oči, sve ti govore
kada te nema uvijek pomislim na najgore
i tijelo grči se, i ruke znoje se
a ustvari znam da voliš me
Pogledaj me kako drhtim kada gledam te
i kao da si posljednja na svijetu ne dam te
i tijelo grči se, i ruke znoje se
a ustvari znam da voliš me
Trebaš mi, trebaš mi
ni sunce zemlji
kao ti meni, meni
i hajde dođi
pa me uvjeri, uvjeri
da sumnje ne bude u meni *2
Zamisli kako mi je kad se probudim
kako mi srce lupa kad na tebe pomislim
i sumnja javi se, sa srcem bori se
a ustvari znam da voliš me
REFREN *2
Trebaš mi, trebaš mi
REFREN *2
Trebaš mi, trebaš m
Post je objavljen 29.04.2006. u 11:11 sati.