Pregled posta

tog jutra.. kapci su joj bili nevjerojatno teski.. mazno se protegla.. i zagledala oko sebe.. sunce je vec odavno koracalo svojim stazama.. njen pogled mutila je suza, koja se stvorila u skrivenim predjelima duse i sad kaoticno izbijala na slobodu.. hvatala je zrak.. no njega kao da je ponestalo.. pokusavala je vikati.. ali odjednom je zanjemila.. odbijala je prihvatiti tu ogromnu bol kao svoju.. vec ju je gurala.. okrenula joj ledja.. i sad.. sad je ona napokon upotpunila svaku prazninu.. htjela je zagrliti vrijeme.. slomiti se u rukama najgoreg neprijatelja.. njega medjutim nije bilo.. osjecala je samo krhotine koje su pretstavljale vlastitu prolaznost.. naglo se digla.. hrabro zakoracila.. no snaga u njoj nije bila dovoljna.. rukama je bezuspjesno tjerala glasove unutar sebe, koji su bivali sve glasniji.. naposljetku vec su i zidovi tiho saptali njenu pricu:"nedostaje joj.. nedostaje..".. no ona je i dalje sutila..