Marketing
How old is your inner child?
Unutarnji dijalog, unutarnji kritičar i konflikti
Unutarnje dijete kao ranjeni, nezreli aspekt svake osobe.
Unutarnji dijalog kao odnos sa samim sobom, te kao replika odnosa između naših roditelja i nas. Unutarnji kritičar kao internaliziranje (pounutarnjenje) roditeljskih glasova (postali su "dio nas").
Konflikt kao rascjep u ličnosti, identitetu. Izvor unutarnjih konflikata i njihovo podrijetlo u obiteljskim odnosima. Kako pomiriti suprotnosti u sebi i ujediniti polaritete u sebi?
Naše unutarnje dijete često je privučeno okolnostima ili vrsti osobe za koje je naučilo da za njega znače ljubav. Možda ste kao dijete naučili izjednačavati ljubav s borbom, ovisnošću, strahom, pa čak i usamljenošću. Možda ste zaključili da je ljubav nedostupna, da je ne zaslužujete, ili da je zaslužujete samo ako žrtvujete svoju istinsku ličnost i svoje potrebe...
Neki ljudi, izmoreni ponavljanjem istih obrazaca, ili čak još u djetinjstvu, zaključe da je bolje biti sami nego riskirati da budu povrijeđeni - ili se nadaju da će se izvanjske okolnosti promijeniti bez da se moraju suočiti sa unutarnjim obrascima. No na taj način odriču se i mogućnosti za prelijepa iskustva ljubavi, povjerenja i intimnosti s drugom osobom, te za ubrzani rast i razvoj koje omogućava intimni odnos.
Jeste li primijetili kako, kad ste zaljubljeni u neku osobu, nakon nekog vremena svaki prolaznik koji vas po nekom detalju podsjeti na nju privuče vašu pažnju i izazove emocije? Naš um voli povezivati asocijacije, a naše unutarnje dijete traži okolnosti i osobine partnera za koje je zaključilo da su povezane s ljubavlju.
--------------većinu što sam do sad napisala sam copy/pasteala. jer ne znam kako bi ja to interpretirala.
ali, osobno smatram da je bolje imati to dijete u sebi i nikada potpuno odrasti. dijeca žive u čarobnom svijetu mašte i čarolije, kojeg nam odrasli s vremenom uzmu. koliko od vas je imalo dok ste bili mali imaginary frienda,makar ga vidjeli ili ne? ja sam čak pričala s plišanim igračkama..i još to radim.
ima toliko stvari koje nad vesele dok smo mali. a premali smo da uviđamo probleme,pa nas jedino zabrinjava dali smo se najeli, i naspavali i di je ona moja najdraža igračka.
uvijek sam htijela odletit s petrom panom u nigdjezemsku gdje nikad ne bi odrasla! o tome sam mogla sanjariti dan i noć!
ipak,moj inner child se javlja i kao razmaženo derište koje kad ne vidi drugi izlaz cendra.morat ću poraditi na tom... 
djeca su osjetljivija od odraslih, i više imaju osjećaj suosjećanja. nisu još pokvarena,kakvima će većina nastati kad će početi razmišljati u današnjim,materijalnim uvjetima.
moj tatek je još uvijek jedno veliko dijete,uvijek spremno za šalu,veselje....
ja ga puno volim,fakat se nadam da neću postati stara grozničava baba koja stalno zanovijeta.
bilo kako bilo,ja ne želim odrasti.a bliži mi se rođendan.uskoro ću zakoračiti u svijet odraslih!
wish me luck over there!
Post je objavljen 26.04.2006. u 21:10 sati.