Vani mrak i magla, sjeva sa svih strana, a autobus po kozjoj stazi vozi 100 km/h. Trnci su mi prolazili kroz tijelo. Jedno neobično iskustvo koje u životu ne bih htio više ponoviti.
Nakon više od 20 sati vožnje konačno sam stigao u Cuzco, staru prijestolnicu Inka, smještenu u Andama na visini od 3326 metara. Smjestio sam se u hostel Casa Grande, nedaleko glavnog gradskog trga koji se i ovdje imaginativno zove Plaza de Armas. Soba je doista spartanska, ali ok za par noćenja i USD 4.50 (28 kuna). Malo sam odspavao i potom krenuo u istraživanje grada. Ono što sam odmah primijetio je razlika u temperaturi. Za razliku od Ayacucha gdje je bilo toplo i sunčano, Cuzco je oblačan i prohladan. Mislio sam da ću do sada već osjetiti 'visinsku bolest'. Ali ništa... I bolje da je tako...
Cuzco ili Cusco (ili Qosk'o na jeziku Quechua) nepobitno je arheološka prijestolnica Amerika. Po čitavom gradu nalaze se ostaci iz razdoblja Inka te razne kolonijalne palače i crkve. Cuzco je u 12. stoljeću osnovao prvi Inka (naslov za poglavara naroda koji je živio u okolici Cuzca, a kasnije i čitav narod) Manco Capac. Grad je na vrhuncu bio nekih 100 godina prije dolaska španjolskih konkvistadora koji su u Cuzco došli 1533. godine. Francisco Pizarro je grad odmah uništio i tim činom uništio je i mnogo podataka o narodu Inka. Tek kasnije je Inka Garcilaso de la Vega, sin španjolskog konkvistadora i Inka princeze koji je do svoje 21. godine živio u Cuzcu, a potom otišao u Španjolsku, napisao "Kraljevske komentare Inka", odličan uvid u civilizaciju Inka. Postavlja se pitanje zašto i kako su Španjolci tako brzo porazili Inke? Povjesničari tvrde da je bilo po dolasku Španjolaca oko 9 milijuna Inka, a samo oko 200 španjolskih konkvistadora. Razloga je nekoliko: vatreno oružje Španjolaca, prizor španjolskog konkvistadora na konju i u oklopu (što Inke nisu poznavale), a što je izazivalo kod Inka strahopoštovanje, nove bolesti koje su Španjolci doveli iz Starog svijeta, a na koje Inke nisu bile imune pa je pomrlo mnogo ljudi, i na kraju građanski rat koji je razjedinio Inke. Nakon smrti Huayna Capaca, posljednjeg Inke ujedinjenog Inka carstva, pred sam dolazak Španjolaca, Inka teritorij je podijeljen na dva dijela, između dva sina Huayna Capaca: Atahualpe i Huascara. Atahualpa je želio više moći za sebe, napao je svog polubrata Huascara, ubio ga u borbi i prigrabio vlast u oba dijela nekadašnjeg carstva. Ali Španjolci, da bi pokorili Inke, nastupili su kao zaštitnici ubijenog Huascara,, napali Atahualpu, zarobili ga i ubrzo ubili po naređenju Francisca Pizarra.
Na svakom koraku u Cuzcu nalaze se Inka ruševine, a na njima kasnije izgrađene kolonijalne crkve i palače. Većina crkvi i samostana izgrađena je u 16., 17. i 18. stoljeću, ali kasnije nekoliko puta renovirana zbog mnogobrojnih potresa: crkva La Merced, La Compańia na glavnom trgu na kojem osim ove crkve stoji i katedrala te čitav niz kolonijalnih palača s tradicionalnim drvenim balkonima (danas su u ovim palačama restorani, kafići, trgovine...), crkva San Blas na jednom od brežuljaka, samostan sv. Kataline... Crkve su ukrašene prekrasnim slikama te prekrasno izrezbarenim stropovima od cedrovine. Nažalost, saznao sam da cedrovine, koje je nekad u okolici Cuzca bilo u izobilju, danas gotovo više i nema. Cedrovinu je zamijenio eukaliptus. Slike u crkvama su iz "escuela cusqueńa" (cuskanske škole slikanja) koja je na vrhuncu bila u 16., 17. i posebice 18. stoljeću. Tipično za ovu školu jest da u tradicionalnu sliku (npr. posljednje večere) ubace neke južnoameričke elemente (npr. zamorca na stolu ili Indijance oko stola). Ali imali su problema s perspektivom i dimenzijama tako da većina slika izgleda piramidalno. Katedralu krasi mnogo pozlaćenih oltara, na jednom se nalazi crni Krist na križu koji je navodno zaustavio jedan od potresa i danas ga u Cuzcu svake godine nose u procesiji. Tu je i grob Inke Garcilasa de la Vege. Posjetio sam i nekoliko zanimljivih muzeja poput muzeja Inka koji je odličan uvod u Machu Picchu koji je na redu za nekoliko dana. Kasno poslijepodne pronašao sam odličan restoran "Club andino" odmah pokraj crkve San Blas (sv. Vlaho) s odličnom lokalnom hranom. Za samo 35 solesa (60 kuna) probao sam "sopa cusqueńa" (cuskanska juha) - krem juha od kukuruza s mrkvom, mesom i peršinom, zatim meso alpake na roštilju s pomfritom te lokalno pivo Cusqueńa koje je po okusu i jačini jako slično našima. Meso alpake je jako zdravo jer ima jako malo kolesterola, a veoma je ukusno. Malo bolje od teletine. U restoranu sam upoznao četiri Engleskinje iz Londona, malo popričao s njima i potom otišao na rano spavanje. Umoran...
Post je objavljen 29.09.2005. u 22:07 sati.