Marketing
" Pomozite Denisu" Za Denisovo djetinjstvo u pokretu
MOLIM VAS POMOZITE OVOM DJEČAKU , AKO NE FINANCISKI ONDA VEĆ POSTAVLJANJEM LINKA KOJI VODI DO SAMOG PORTALA .... već će se naći netko ko mu može pomoći !
Ipak je u pitanju ogromna svota novaca 5000 Eura za nabavku električnih invalidskih kolica ...
" evo linka ZA DENISOVO DJETINJSTVO U POKRETU ili ovdje MAMA MAMI PORTAL 
Za Denisovo djetinjstvo u pokretu
... naziv je ove akcije koje pokreću članice Foruma Mame i bebe, a pod medijskim pokroviteljstvom portala Mame i bebe. Cilj akcije je prikupiti iznos od oko 5000 eura koji je potreban da bi se Denisu omogućila kupovina električnih invalidskih kolica i time omogućilo dostojanstveno i samostalno djetinjstvo. Najgora stvar u životu svakoga je kada moramo ovisiti u potpunosti o drugima, pa bili to i naši roditelji.
Za Denisovo djetinjstvo u pokretu
... naziv je ove akcije koje pokreću članice Foruma Mame i bebe, a pod medijskim pokroviteljstvom portala Mame i bebe i Udruge OKO. Cilj akcije je prikupiti iznos od oko 5000 eura koji je potreban da bi se Denisu omogućila kupovina električnih invalidskih kolica i time omogućilo dostojanstveno i samostalno djetinjstvo. Najgora stvar u životu svakoga je kada moramo ovisiti u potpunosti o drugima, pa bili to i naši roditelji. Zato ne mogu shvatiti državu koja ne može omogućiti da se djeci kao što je i Denis, da mogu sama otići do knjižnice, prijatelja ili jednostavno u šetnju. Ta briga države povlači, osim osiguravanja dijela sredstava za elekrtična kolica djeci i briga za njihovu sigurnost u prometu (dovoljno široke staze na nogostupu za kolica, s čime i invalidi i majke s kolicima imaju problema i danas, te (pre)mali broj prometnika koji bi pazili da prava prednosti takvih sudionika u prometu ne bi bila zakinuta i u slučaju kršenja, pravedno kažnjena ), pa je zbog toga možda lakše tek u 16. godini dodijeliti prava na električna kolica.
Akcija će trajati sve dok se ne prikupe sva sredstva, a pratiti ćemo je barometrom na naslovnici portala. Jednom tjedno ćemo obnoviti barometar i napisati cifre koje su uplaćene na račun.
Denisova mama, na našem forumu svima poznata kao nadicab, članica je gotovo od samih početaka, pomogla je, kako savjetima tako i člancima koje je napisala, bez kojih bi i sam portal bio zakinut. Jedna je članica to prekrasno rekla - Da sam ja Denis, bila bih presretna da mi je baš Nadica mama. Zato neću mijenjati niti slovo u tekstu za koji sam je zamolila da nam napiše i ovime je puštam da nam je još jednom ispriča
Denisova priča
Sve važnije promjene u vlastitom životu nazivamo prekretnicama – kraj školovanja, zapošljavanje, životni partner, rođenje djece. U skladu s time i naš život promatram u svjetlu prije i poslije tih prekretnica. Ali, niti jedna od navedenih nije imala toliki utjecaj na mene i na moje shvaćanje života kao rođenje Denisa, mog trećeg djeteta, mog posebnog djeteta.
Uživala sam u poslu i svojoj obitelji, krenula na poslijediplomsku nastavu i smatrala da je život lijep. Kada sam prije šest godina treći put zatrudnjela, mislila sam kako je sve, naprosto, savršeno. Planirala sam se vratiti na posao već nakon 6 mjeseci porodiljskog – jer ja sam iskusna majka i treće se dijete odgaja, praktički, samo od sebe.
Danas mislim kako je sudbina smatrala da trebam naučiti još i više – puno više.
Rodila sam prijevremeno, u veoma rizičnim okolnostima za svoj život i za život svog djeteta. Kako je moj suprug preživio te prve tjedne, to samo on zna jer su njemu liječnici odmah rekli djelomičnu istinu o Denisu, te mu savjetovali da me poštedi šoka od naglog saznanja.
Jedva sam čekala da iziđem iz bolnice i posjetim Denisa na Rebru gdje je ležao u inkubatoru. Prvi naš susret bio mi je šokantan – tako maleno i savršeno biće, prekrasno u svakom pogledu u mojim očima. Sjela sam i zaplakala pored inkubatora, odvojena od njega staklom/plastikom. Bio je priključen na brojne aparate koji su ga održavali na životu i koji su cijelo vrijeme proizvodili meni zastrašujuće zvukove.
Sljedeća 2,5 mjeseca jako sam dobro zapamtila put do Rebra. Posjećivala sam Denisa dva puta dnevno, trudila se uključiti se što više u njegovu bolničku rutinu te učiniti sve da čim prije iziđe iz bolnice.
Kada smo došli po njega, liječnici su rekli kako je njegov mozak jako oštećen, kako neće moći sjediti, hodati, pričati, kako će možda biti i mentalno zaostao te da će na naše nježnosti moći odgovoriti možda samo smiješkom. Dopustili su mogućnost poboljšanja situacije ako budemo s njim ustrajno vježbali. Poslije su nam rekli kako je pravo čudo što je preživio. No, to nije bilo jedino čudo koje nas je čekalo …
Krenuli smo s velikim entuzijazmom na višesatno vježbanje. Nakon godinu dana, kada to vježbanje nije davalo rezultate, potražili smo pomoć izvan Hrvatske. Danas je Denis njihova putujuća reklama. To nas je puno koštalo, ali mojem suprugu i meni nije žao niti jednog novčića. Tamo su nam otvoreno rekli kako Denis ima takva oštećenja da neće moći nikada samostalno hodati, ali da tu činjenicu ne primamo tragično jer da to nije najvažnija stvar na svijetu. Prihvaćajući takav način razmišljanja, cijenimo male stvari u životu, a svaki Denisov uspjeh smatramo golemim korakom naprijed.
Shvatili smo da nije dovoljno samo pripremati Denisa za život osobe s invaliditetom, već da moramo raditi i na promjeni shvaćanja okoline. Stoga smo i suprug i ja nastupali na televiziji, davali intervjue, aktivno se uključili u rad Udruge roditelja OKO, radili na izmjenama zakona i pravilnika, a s Denisove 3,5 godine upisali ga u redoviti vrtić.
Takav je naš stav doveo i do izrade priručnika «Iskustva majke nedonoščeta» u kojem smo iznijeli naša osobna iskustva. Izradili smo uz pomoć drugih stručnjaka i dva edukativna letka "Roditelji, obratite pažnju!" koji se dijeli svim rodiljama u Hrvatskoj, te "Što ako ..." namijenjen obiteljima djece s teškoćama u razvoju. U izradi tih letaka smo se udružili i s drugim roditeljskim udrugama: "PUŽ", RODA i Hrvatska zajednica za Down sindrom.
Danas je Denis vedar dječak s nepunih 6 godina, koji izaziva u meni i drugima potrebu da ga se zaštiti i pomazi, zagrli i poljubi. Njegova vedrina mi pomaže da ne razmišljam s tugom o njegovim velikim nemogućnostima, nego o uspjesima koji su za njega veliki i koje će mu omogućiti i pohađanje redovite škole. No, za što samostalnije kretanje su mu neophodno potreba električna kolica na koja po Pravilniku HZZO nema pravo do 16. godine. Do tada bi, po tom Pravilniku, trebao ovisiti o dobroj volji drugih da ga prevezu u i iz razreda, na školsko igralište ili do klupe, do toaleta. Nabavkom skupih električnih kolica omogućili bi mu maksimalnu pokretljivost u njegovim mogućnostima, jačanje samopuzdanja i najvažnije – neovisnost.
Obiteljski prihodi nam omogućuju da Denisu pružamo terapije koje su mu potrebne, kao i ostala pomagala, ali kada smo čuli iznos koji je potreban dati za električna dječja kolica – oko 5000 €, shvatili smo da smo se našli pred financijskim zidom.
Žiro račun otvoren u ZABA:
Udruga roditelja "OKO"
kunski: 2360000-1101582508
devizni: 2360000-2100307307
sa naznakom "Za Denisovo djetinjstvo u pokretu"
Napomena: Sačuvajte uplatnice jer svaka donacija služi kao porezna olakšica pri prijavi poreza.
PRIKUPLJENA SREDSTVA DO SADA Vijest
21.4.2006
Iznosi uplaćeni na Udrugu OKO
sa naznakom "Za Denisovo djetinjstvo u pokretu"
Iznos / kn
80,00
50,00
100,00
100,00
300,00
50,00
19,00
100,00
100,00
50,00
400,00
300,00
50,00
100,00
100,00
Post je objavljen 18.04.2006. u 09:25 sati.