Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/noliturbarecirculosmeos

Marketing

laku noć...

žao mi je, nisam prije imala vremena pisati. samo da Vas obavijestim, otišli su švabe... iako su mi poremetili sve planove, nije mi nimalo žao zbog njihovog dolaska. zašto bi mi bilo? usavršavala sam engleski ovih dana, bila u gradu nešto češće, upoznala nove ljude, upoznala sam se bolje s njihovom kulturom a to obožavam - nova iskustva i nova poznanstva!
u petak sam napokon vidjela neke ljude nakon jako puno vremena, baš sam bila sretna! između ostaloga, došao je i bivši... a šta da Vam kažem? sad sam bar 100 % sigurna da ništa ne osjećam prema njemu tako da je to poglavlje završeno.

moram Vam se zahvaliti na komentarima, svi su pročitani, svi su dobrodošli!

prijateljica mi je rekla nešto što me jako oraspoložilo, odobrovoljilo, razveselilo, Vi odaberite izraz, uglavnom, taj me osjećaj obuzeo. rekla mi je da je dobro što u teškim trenucima postoje osobe kao ja, u smislu da vidim svjetlo u najvećoj tami. njene riječi (da ne bi ispala umišljena :)).
pa u skladu s njenim, a i mojim nedavnim raspoloženjem, evo jedno zrnce... NITKO NE TREBA OSMIJEH TAKO SILNO KAO ONAJ TKO SE NE MOŽE NASMIJEŠITI.
nažalost, na svojoj koži sam to osjetila. vjerujte mi, kada ste depresivni, makar jedna topla riječ, pogled, dodir imaju neprocjenjivu vrijednost.
jedna rečenica vas može tako dirnuti, natjerati u plač. ona vas može ili natjerati u najveću depresiju ili vas izvući u trenutku iz iste. nešto fascinantno. čovjeku nedokučivo.
u onom svom "eseju" iz vjeronauka sam napisala da sam zahvalna za sve što mi se dogodilo u životu. recimo, da nisam bila depresivna, ne bih znala kako pomoći svojoj prijateljici, ne bih znala da život ima toliko lijepih strana, u onome mraku, mrak bih jedino i vidjela. jer ljudske oči ne vide dalje od nosa. zapravo, mislim da to i nije u potpunosti istina. mislim da čovjek itekako dalje može vidjeti, samo mora htjeti. važna je volja. volja + osmijeh čuda rade.
ljudi moji, tu sam... ako Vam ikako mogu pomoći, adresu znate. nije baš da ćete me vidjeti kako Vam se smiješim, ali jedan mali smajlić će upaliti, a riječi ćete čitati. :)
moramo se snalaziti i jedne druge potpomagati. tako se živi i uživa život - u zajedništvu!
love ya, kiss...




evo jedan tračak sunca da osvijetli Vaše duše, da tu toplinu širite oko sebe i da Vama daje povoda za nastavak i u najtežim trenucima! (kliknite i uživajte)

Post je objavljen 23.04.2006. u 23:42 sati.