Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/aurum

Marketing

ZLATNA ZRNCA TEOZOFIJE...3.

O BEZŽELJNOSTI

Svaka privlačnost je sila koja veže duh i vuče ga onamo gdje se želja može ispuniti.

Mi se moramo dovinuti do stanja gdje je svaka strast ušutkana, gdje ne postoji niti najmanja privlačnost prema poželjnim predmetima i gdje su prekinute sve veze koje čovjeka vežu uz predmete koji ga okružuju.
Kako da se dovinemo do tog stanja bezželjnosti? Tako, da se pomalo sve više odvraćamo od vanjskih predmeta i okrećemo k našem pravom Biću.
No, to nije moguće postići najedanput, jednim jedinim silnim naporom, to se mora provađati trajno i ustrajno.
Pod praktičnim izvršavanjem ne misli se samo na meditaciju, premda se u tom smislu taj izraz obično upotrebljava, nego se misli na svjesno i neprestano izvršavanje bezželjnosti i to usprkos svih predmeta koji nas privlače.
Katkada želja za okultnim moćima obuzme učenika i on misli da bi mogao više koristiti kad bi bio vidovit, on misli da bi mogao bolje pomagati ljudima kad bi bio vidovit, kad bi se mogao sjećati što je radio kad je bio izvan fizičkog tijela. No, tko može to bolje prosuditi, da li Majstor ili učenik? Tko bolje zna što je učeniku potrebno? Učitelj ili učenik? Prepustite dakle da On odredi vrijeme kad će se to moći u vama razviti.
Postoji način kojim sjena Kristovog života može pasti u život običnog čovjeka, a to je, da svako naše djelo bude kao žrtva, i to ne žrtva za nas osobno nego za druge, i da u našem svakidašnjem životu koji je ispunjen sićušnim dužnostima, neznatnim djelima i uskogrudnim interesima, izmijenimo motiv djelovanja i time promijenimo sve.
Svaka i najuzvišenija sebična želja mora se iskorijeniti i odbaciti, a ostati mora samo volja, volja da služimo prema smjernicama koje određuje Božji Plan. Tako se izvršava bezželjnost, koju su Budisti mudro nazvali «pripravom za djelo».
Kad učenik jednom postane kanalom Božanskog Života, on onda ne želi više ništa drugo, nego da taj kanal bude što širi i što dublji, da što više Života može kroz njega prolaziti.

Možete li bez i najmanje boli gledati kako vaše osnove padaju u prah i kako se ruši zgrada koju ste sagradili da vam bude skloništem? Ako ne možete, onda ste radili za uspjeh, a ne samo iz čiste ljubavi za čovječanstvo.

Učenik mora naučiti da ga sve što je privlačno – više ne privlači, a da ga sve što je odvratno – više ne odbija. U jednome kao i u drugome on mora vidjeti manifestaciju Jednog Uzvišenog, tako da će mu i jedno i drugo služiti kao pouka po kojoj će se ravnati, a ne kao okovi koji će ga sapinjati. Usred najveće buke i nemira, njegov duh mora počivati u Gospodu Mira.
Ova indiferentnost ne znači da čovjek gubi sposobnost suosjećanja, naprotiv, on postaje sve osjetljiviji za svaki drhtaj svijeta u njemu i izvan njega, ali niti jedno niti drugo nije u stanju da ga potrese i odvrati od odabranog puta. Pa kad je čovjek toliko jak da ga ništa ne može potresti, a istodobno osjeća svaki drhtaj koji dolazi izvana, onda on u sebi osjeća sve snažniji život i sve veću harmoniju i ćuti kako mu svijest biva sve šira i kako on sve više postaje jedno s Onim, od kojega je on tek mali dio.

Nemajte nikakvih osobnih interesa za događaje, vršite sve dužnosti koje vam nameće položaj u životu i znajte, da Onaj koji je istodobno i Gospodar i Zakon, djeluje posvuda i izvršava veliko djelo Evolucije, čiji cilj i svrha je mir i blaženstvo.

Svaki uzrok ima svoju posljedicu, svako djelo donosi svoj plod, a želja je ona uzica koja veže jedno s drugim, nit na kojoj su oni nanizani. Kada bi se ova nit, ova uzica tj. želja, mogla spaliti i uništiti, veze bi nestalo, a kad su sve veze srca rastrgane, duh je slobodan.



Post je objavljen 19.04.2006. u 14:23 sati.