gospodja yue u krosnji
gospodja yue svakog jutra karta. to je strast koju ne gasi pljustanje proljetne kise, fijukanje sijecanjskog vjetra. zimi i ljeti, svakog jutra u isto vrijeme, zaklonjeni malim paviljonom od ostatka svijeta, gospodja yue i njeni kartaski drugovi grleno uzvikuju, glasova poput jata ptica u vrbama. gospodja yue od svih je najglasnija. kad poentira komadici bijele sline nakupljaju joj se u kutevima usana, a njeno se malo okruglo lice pretvori u polje rasplesanih vjeverica. no danas je potpuno smetena. njeni je drugari opominju: na tebe je red yue, daj baci kartu. a yue nije tu, njen je duh odlutao u ono stablo sljive sto je danas procvjetalo u parku i ne da joj da se otrgne iz njegovih krosanja buktinja.
Post je objavljen 18.04.2006. u 17:39 sati.