zuti autobus
puno vremena provodim na raskrscima. nisu to ona ocaravajuca zivotna raskrsca kad iz svakog smijera iskacu cickovi i strelice maslacka ravno u kosu, a nad svakim se dize po jedno sunce, ne, ovo su obicna prometna raskrsca, ljudska korita medju zgradama, idealno prazni prostori koji su u ovom gradu idealno ispunjeni mnostvom koje ceka svoje zeleno. danas je pored mene i tog mnostva, pored Nas, proletio zuti zuti autobus pun cvrkutave skolske djece. dok je skretao u sporednu ulicu, ucinilo mi se da sam mu vidjela krila, a mali su djaci letjeli svuda oko njega, otvarajuci mu i zatvarajuci prozore, penjuci se na krov, iskacuci iz njega, ulecuci kroz vozaceva vrata, sjedajuci mu u kosu, na vjetrobransko staklo, prometne znakove, krosnje stabala, letjeli su onako raspjevani u crvenim maramama, svaka po jedan cvijet sljive.
Post je objavljen 18.04.2006. u 17:07 sati.