Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/redsonja

Marketing

Proljetni umor ili lijenost?

Evo me! Živa i zdrava! Nisam se nigdje slupala sa svojom plavom jurilicom, niti sam koga pokupila usput, a bo'me ni ogrebala... Do danas sam postala, skoro pa, prava vozačica!

Je, ulijenila sam se i ni riječi od mene već više od mjesec dana, ali i dalje čitam vaše vrijedne crtice, dragi moji blogeri.

A novosti kod mene? I nema nekih senzacionalnih... Rekla bih: Pos'o, kuća, birtija!
Kad smo kod posla, njega je sve više i povremeno mi fali još par pari ruku da sve stignem na vrijeme, no ne bih o tome na ovom mjestu...

Kuća? Paaa... sve više se osjećam doma u svojoj! Trešnja je procvjetala, ostale voćke su zazelenjele, još uvijek se sve žuti od jaglaca, potok i dalje žubori... Idila! Ovih dana se bacam u vrtlarske vode! Pripreme su obavljene i ne preostaje mi drugo nego požuriti sa sjetvom/sadnjom. Kako će mi to biti prvi put u životu, tako neću pretjerivati i u mom vrtu naći će se malo luka, češnjaka, mrkve, peršina, paradajza, paprike i tikvica! Još nešto začina i to je to, dosta za početak!

Birtija? Hmmm... Je, našla sam par zgodnih mjesta (da našla? već se i na njima osjećam kao doma!) u svom novom kraju. Na prvom mjestu tu je jedan i jedini, neponovljivi i nezaobilazni kineski restoran "Crveni koralj". Ispred se povremeno nađe mjesto za parking, izvana izgleda kao javna kuća, interijer je... hmmm... ostat ću samo na riječi kičast, ali zato je sve ostalo za svaku pohvalu! Od vlasnika Ivana i njegove simpatične žene Sally (koja još uvijek savladava hrvatski jezik pa se nemojte čuditi ako vas na ulazu dočeka sa širokim osmjehom i: "Laku noć, izvolite" i posebno pripazite ako neka jela želite manje ljuta jer se može dogoditi suprotno!), zatim su tu kuhari Li (koji uopće ne govori hrvatski -niti neki drugi razumljivi jezik- i koji mi je posebno drag. s tim čovjekom sam se baš napričala... uz čašu piva mi je ispričao sve svoje jade o gastarbajterskom životu i ženi i djeci koja su ostala u Kini, a i ja sam s njim podijelila neke svoje jade i brige kojima ne zamaram druge ljude... a razmijenili smo i par recepata...) i Chu-Chu (kažu: Otrov za mlađe pripadnice ljepšeg spola!). Tu je i Miljac! Fenomenalan konobar, uvijek ljubazan i nasmiješen, a i dobrica! Znate onaj dobri, neiskvareni i pomalo naivni primjerak ljudske vrste koji je u izumiranju? E, takav je Miljenko! A hrana? A joj, od čega početi? Od punjenih njoka kuhanih na pari, pa naglo preprženih ili od proljetnih roladica? Ili od prženih sojinih klica? Dinstanog zelja s gljivama? Tempure s plodovima mora? Domaćih rezanaca s plodovima mora? Ražnjićima na kineski ili japanski način? Mesa na mongolski način s porilukom? Riže s mrkvom, graškom, šunkom i pečenim jajima? Previše je toga... zaboravila sam nabrojati i juhe i fine salate i hrskavu patku i meku junetinu... Treba otići i probati! I završiti s pohanim sladoledom! Od vanilije, molim! Izbor vina i nije neki, ali su cijene butelja pristojne!

Osim "Koralja" bi se našlo još par mjesta koja redovito obilazim, kao npr. "Mirna" i Dario koji nude mirisne istarske specijalitete i probrana vina, zatim "Vila Tonšetić" u kojoj će vas dočekati Mirek i njegovi specijaliteti s roštilja, poput teletine punjene paprikom i mrkvom; pečene, a zatim pohane paprike punjene sirom i šunkom... A za dobru atmosferu brinu se Romi, njih 7, 8, ujedinjenih pod imenom: "Bi'će skoro propat svijeta!". Fešta do jutra!

Zanijela sam se s hranom i ogladnila tako da ću o drugim svojim birtijama nadugo pisati nekom drugom prigodom. Odoh jesti, a i raditi...

Post je objavljen 18.04.2006. u 12:14 sati.