Marketing
Dig For Fire
Mislim da već svi znate muku i patnju koju sam proživio da bi došao do tog važnog dokumenta koji život znači - vozačke dozvole! I sad, kad je imam - ne vozim! Ubijte me, ali mi se ne da voziti s mamicom i taticom koji mi non-stop vise za vratom.
Scene vožnje izgledaju ovako:
- Tata sjeda straga i veže se pojasom! *mislim, koja nevjera u moje vozačke sposobnosti.... kkkkkatastrofa!*
- Mama stoji kao napeta puška na suvozačkom mjestu i samo čeka da povuče ručnu.
- Sestra je presretna što ja vozim. Jedina prava osoba u autu.
A dijalozi (prije monolozi i dosađivanja) su ovakvi:
- 'Sine, sad prebaci u drugu... sad u treću... sad opet u drugu...' *ne, ne znam kad trebam prebaciti u koju brzinu!*
- 'Pažljiiiivo ulazi u ovaj zavoj... moraš napraviti veliki luk i držat se svoje strane. *moje strpljenje popušta*
- 'Pazi, crveno je, sad se tu zaustavi...' *a baš sam mislio da je crveno znak za PROLETITI kroz križanje!*
- 'Kad budeš skretao desno upali desni žmigavac....' *grrrrr...*
- 'Nemoj udariti to auto...' *argh...argh...argh...*
Svaki put se snervam na n-tu potenciju. Sad želim izraziti svoj gnjev nekim neartikuliranim zvukovima... ali ne znam kako... evo, ovako se osjećam otprilike:
'arghjfljfdajkjggrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr"#!(="#(&=?"!)$%!??!)$)%)&))&#)"!$!!!!!!!'
Uglavnom, nije se lako izraziti u mom slučaju... zamislite neandertalca kako reži... eto, tako nekako.
I tako sam odlučio preuzeti stvar u svoje ruke.
'Idem si nabaviti auto.' - kažem si.
I počeo ja listati oglase. Naravno, od kraja pošto su Zastave tamo. Bilo je tu prahistorijskih Yuga od 75 eura i slično, ali mi nije baš toliko stalo do auta da se vozim u tom kršu. *errr... ne mogu se voziti u krntiji...ccc...*
Nakon nekog vremena dođoh na slovo P. I već sam mislio preskočiti Porschea, Rovera i slične jet-seterske aute... kad mi ono u oko upadne :
Porsche 924 GTS
1979. god.
200 000 km
125 KS
Za samo 2000 eura!!! Što je to?? Ništa. Novi Fiat Punto bez dodatne opreme košta 5 puta više! A ovako za 2000 eura si imaš vlastitog Porschea!
Kako ja živim đačkim životom i nemam ni blizu 2000 eura, otiđoh tatici pitati ga bi li mi posudio para za kupiti si Porschea. Samo se nasmijao.
Kad sam mu rekao cijenu tog savršenstva...
- 'Sine, kad ti se počne kvariti cijena popravaka će ti izaći 50 000 eura.'
*bwaaaaaaaaaaaaa*
- 'Nećeeeeeeeee' :(( *jedini protuargument kojeg sam se u tom trenutku mogao sjetiti*
- 'Hoće. Zaboravi.'
*neeeeeeeeeeeeee* :((((
Oduvjek sam htio Porschea. Sad sam tako blizu, a tako daleko. Život nije fer. Jednostavno nije fer. Sinoć sam si instalirao Need For Speed 5 da osjetim snagu 924ke bar virtualno. Ah. Kako je to krasan autić. Koje ubrzanje, koji dizajn, koja stabilnost. Kako bi samo bilo kuuuuul imati Porschea.
*sad završimo ovaj post u tužnom depresivnom tonu*
Ja, veliki fan Porschea. Ga. Nikad. Neću. Imati. :(
Post je objavljen 17.04.2006. u 12:01 sati.