Mt 6,1-616-18
Isus je došao k nama da očisti naše srce od svega što nije u skladu s Božjim Srcem – da mu budemo što sličniji. Sve što čovjek misli, govori, čini treba proizlaziti iz čistoga srca ili treba čovjeku pomagati da neprestano pročišćava svoje srce.
"Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!" Čovjek se često uhvati u mislima što će ljudi reći na ono što govori ili čini? Ima slučajeva kada je ta misao opravdana, jer smo mi ograničeni ljudi i subjektivni i nismo sigurno je li nešto objektivno dobro ili nije, uspješno ili neuspješno. No ima slučajeva kada ne gledamo vrijednost naših čina nego želimo afirmirati svoj ja, svoj ego. U tom slučaju treba nastojati da naš ego-izam prijeđe na područje drugoga, da činimo ono što je drugima dobro, a to je altru-izam. Ono što je učinjeno iz čiste ljubavi ostaje vječne vrijednosti. Ono što je pomiješano sebičnošću i ljubavlju treba biti pročišćeno. Ono što je učinjeno iz čiste sebičnosti nema nikakve vrijednosti. Je li to moj kriterij u mojim odnosima prema drugima, pri mom djelovanju?
"Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." Molitva je izričaj vjere. Kako vjerujem tako molim. Kako molim tako vjerujem. No molitva može biti deformirana; može biti i izričaj moje želje da samom sebi dokažem kako sam dobar vjernik. Ili da pred drugim vjernicima pokažem koliko sam ja veći vjernik od drugih. U tom slučaju ja ne molim pred Bogom, nego pred ljudima. To je deformacija vjere i molitve. Možda brižno brojim koliko sam kojih molitava izmolio, vjerujući da je u toj količini moja vrijednost. A molitva je samo toliko dobra, koliko me ona izdiže iznad mentaliteta sebičnosti i grijeha i upućuje prema Bogu. Molitva je toliko vrijedna koliko mene mijenja, pročišćava, preobražava. Zatvoriti se u svoju ložnicu znači izići iz svijeta sebičnosti i ući u Božji svijet povjerenja i ljubavi. Takvu molitvu Bog uvijek sluša i uslišava.
"I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." Post ovdje označava sve vrste pokore, odricanja i žrtve. Post, pokora je slobodno i dragovoljno nametanje neugodnosti, ali ne iz nekih sadističkih ili mazohističkih razloga, nego isključivo iz želje da provjerim koliko sam slobodan od navezanosti na užitke i ugodnosti, da bih u slobodi mogao odabrati ljubav. Takav post, takvo odricanje je uvijek korisno i pomaže čovjeku da bude više čovjek. No, nevjerojatno, i takvo opredjeljenje za žrtvu može biti bezvrijedno, beskorisno, čak štetno – ukoliko ta žrtva nije u službi ljubavi nego u službi sebičnosti. Može se dogoditi da se sam pred sobom želim dokazati, da se uspoređujem s drugima zato da vidim koliko sam bolji od drugih. Jesam li spreman prepoznati u sebi tragove ovakve vrste sebičnosti? Što sam spreman poduzeti da se protiv nje borim. U služenju Bogu nema nikakva izmicanja, paktiranja sa sebičnošću.
Isusova rečenica: «Ne možete služiti Bogu i bogatstvu» u punoj snazi može se primijeniti na ova tri područja. Sve što činim, molim, trpim, a cilj je isključivo moja sebičnost, jest bogatstvo. Ono mi ne da da služim Bogu koji je ljubav.
Post je objavljen 09.04.2006. u 10:19 sati.