Pregled posta

PIvo dana! Osječko pivo!

Prošlo je punih mjesec dana od kad sam recenzirao Osječko crno. Bilo je tada riječi o svim osobinama ovog piva, al' ipak ću za početak istaknuti misao vodilju koja je ostala grickati u podsvjesti. Zaključak za kraj jest da ovo pivo definitivno više nikad ne ću popit, al' ću ipak kušati svjetlo Osječko. Zašto? Jesdnostavno, ako je napola toliko pitko k'o ovo pivo, a bez ikakvih umjetnih bojila il' industrijskih dodataka, moglo bi biti jako ugodno iznenađenje! Taj zaključak zahtjevao je zadovoljštinu, koju je dobio ovom recenzijom.

Ovaj put pucam direktno. Nema više okolišanja ni diplomatskih tekstova. Pun mi je kufer pisanja i pijenja o prosječnim pivama, al' velik je problem činjenica da je naše tržište prepuno prosječnih piva! Ljudi masu puta pojma nemaju što piju pa pivari ne moraju muku mučiti da bi proizveli nešto kvalitetno što bi držalo i cijenu i kvalitetu i konzumenta-pivopiju! Zbog te silne nezainteresiranosti i neupućenosti, stradavaju mlade nade pivske kulture-mi! To je razlog zbog kojeg postoji ovaj blog i, ako sam se ikad dvoumio nastaviti pisati ili ne, onda je ovaj post definitivni NE tom pitanju! Bilo bi vrijeme da se svi mi skupa povučemo iz pasive i krenemo u aktivno življenje koje će podrazumijevati borbu za naša prava i ponajprije borbu za ispunjenje naših prohtjeva i zahtjeva! Ne počnemo li s bojkotom loših proizvoda, ne ćemo dobiti bolje, a to nikome nije u interesu!

Nakon ovog, skoro političkog govora, možemo nastaviti sa objektivnom raspravom o Osječkom pivu. Započelo je s prisjećanjem na Osječko crno, logično je da odatle i nastavim. Zbog lakoće i pitkosti "crne inačice" i zbog činjenice da ono pivo ne obiluje karakteristikama ni tamnog, a kamoli crnog piva, stvarno sam bio uvjeren da će svjetlo pivo, o kojem je sad riječ, biti pravo malo otkriće. Od svih tih očekivanja, ispunjeno je ostalo samo jedno-jedina sličnost koja povezuje crno i svjetlo pivo jest boca sa drugačijom etiketom!

Sve kvalitete crnog piva izgubile su se negdje po putu. Boja je preloša! Ovo je jedno od onih piva za koja ne želite čašu, a ako je već dobijete nadajte se, da je od kamenca toliko nagrižena, pa kroz nju ne ćete morati ubijati oko ovom bojom. Užas živi, presvjetla žuta boja zaista nema nikakve veze sa zdravim razumom kad se mora povezivati sa lagerom. Od silnog spektra prekrasnih boja koje mi padaju na pamet kad pomislim na lager, oni su odabrali jedinu koju nikad u životu ne bih poželio vidjeti u čaši! Srećom, bilo je hladno, inače ne bi bilo ništa od ove recenzije. Nakon prvotnog šoka, nastavio sam dalje. Sljedeće što gledam je kruna, a što reči za lager i krunu... K'o da ja plešem balet il prevodim vjerske spise sa Kurdmenistanskog na Svahili, prava je kalvarija pronać lager koji ima kvalitetnu i još k tome postojanu krunu. Kako toga nema skoro nigdje, ne ćemo cjepidlačiti sa zahtjevim i idemo dalje.

Dolazimo na moju omiljenu kategoriju, a to je aroma. Tu sam očekivao najviše. Čak i nakon početnih što očekivanih, što neočekivanih razočaranja, još uvijek sam se nadao, al nada je kurva, a meni je mama zabranila da se s takvima družim. Zato i jesam tu gdje jesam, kad mamu ne slušam... Sladnost i nedefinirana hmeljnost sve je što mi pada na pamet. Od silne inspiracije za izražajnim konstrukcijama, od želje za igrom riječima, ostajem bez ijedne i ne mogu dalje. Grozno je kad vam ponestane riječi i to definitno ne znači ništa dobro. Ovo pivo je doslovce prazno! Bez ijedne osobitosti! No, uzmemo li u obzir da je sa mnom to isto pivo kušao i kolega, koji istini za volju i nije neki znalac-Tuborg green mu je omiljeno pivo, ako ne tražite aromu ovog piva, ne će vas razočarati. Teško vas može razočarati nešto što ne očekujete, al će zato svatko željan iskustva i užvanja ostati praznih ruku!

Premda je red da se miris opiše na samom početku, nerijetko se otpušta tek pred sam kraj ispijanja piva. Problem leži u temperaturi na kojoj se on optimalno otpušta, a to je rijetko 4°C. Zato morate strpljivo čektati i detaljno proučiti sve ostale osobine prije nego dođe miris na red. Problem nastupa kad nakon dvadesetak minuta detaljne analize shvatite da miris još uvijek ne možete definirati. Tada se zapitate, a odgovor je jednostavan. Ili ga nema, ili je toliko loš da ga ne želite osjetitit, a moj je nos već svakakva sranja osjećao! Zanemarimo li sve molekule zraka koje bi nas mogle odvest na krivi trag, možda se negdje iza silnog ništavila nagovješta nekakav miris blage sladnosti, no to zapažanje bi zaista moglo biti produkt mog slinog naprezanja za nešto osjetiti! Ali, ako već moram nešto napisati, onda bi nekakav sladni miris tome mogao odgovarati. Mala napomena, ako želite osjetiti pravi sladni miris, kušajte Budweiser Budvar, nakon toga uzmite čašu s Osječkim i prolijte je u wc i nastavite piti Budvarov Budweiser!

Za kraj jedna jako bitna stvar, a to je promjena arome s vremenom i odstajanjem piva. Dovoljno vam govori kad vam velim da sam zadnja dva gutljaja, ako ne i tri, izlio u wc. Ipak ću vas malo i time gnjaviti, tako da jednom zauvijek zapamtite da OVO PIVO PITI NE SMIJETE! Pred kraj postaje blago kiselkasto, pa još malo kiselkastije, sve do trena kad se zapitate dal to pijete pivo il tjednima odstajalo mlijeko sa usmrđenom ribom u njem! Nakupi se nekakvih kemikalija i kiselina zbog kojih vam se život zgadi. Izlijte ga prije tog lošeg finiša il još bolje, odustajte od kupnje! Radije prošvrljajte po prijašnjim recenzijama i pronađite pivo koje će vam više odgovarati, jer ovo bi bilo bacanje novaca u vjetar, gore nego da pušite! Jesam li vam ikad rekao da sam nepušač? E pa sad i to znate. Cigareta bi mi oduzela oštrinu osjetila okusa i mirisa, a tko bi vam onda pričao o "sladnom" mirisu Osječkog piva...

Jesmo li opet nešto naučili? Budite mi lijepi i zdravi i pijte i volite pivo!

Cheers

Post je objavljen 10.04.2006. u 08:30 sati.