Marketing
Katedrala riječi
Razmuljane riječi po stropovima naših tjelesa.
Dišem poput prastare snimke koja pucketa od boli
Usporeno ukočeni pokreti u namještenom smjehu čekaju suton
Gola tišina zaljepljena za nepca onih koji se vole…
Prsti uronjeni u mokri pijesak traže kočnice.
Pokidani pogledi vide dvostruko
i pregovaraju s dva jeftina ljubavnika –
ravnodušnosti i strahom.
Šetnja kroz polja otvorenih grobova
koji prazninom pune zrak.
Gorki med u koji stopala zapadaju
i kapci koji se žele smijati.
Danas i jučer iste su boje.
Post je objavljen 09.04.2006. u 16:22 sati.