Ja sad sidim u Gradskoj kavani jer sam odvela malu na engleski i moram čekati uru vrimena dok završi sat, a sama ćubim tu ka neka bena, pa mi je usput i dosadno biti sama nasamo sa samom sobom, pa žvrljam po papiriću. Ako se dočepam kompjutera ovih dana, onda ću ja te žvrljotine pribaciti na blog u obliku posta.
Ajme, kako ubiti uru vrimena?! Da gledam u one za šankom što gledaju u mene, kao, gle ove blentače što sama sidi i šara nešto? Stvarno, ne uklapam se baš. Skoro da bi rekla da odskačem, ali kako ću istovremeno i odskakati i siditi? Ne znam ni ka sav normalan svit siditi u kafiću. Niti pivuckam ka konobarica: "Da si zvijezda, sele moja...", niti gleduckam 'nako ispod obrva ka ovi drugi što side i piju... Baš je gadno biti nasamo sa samom sobom. Inače kad sam sama sa sobom, onda se nas dvi bacimo na neke filozofije i nikako se dogovoriti ni u čemu, ubi me ta žena totalno!
Odo gledati kroz prozor. Evo na trgu radovi u tijeku, ali trenutno niko ne radi jer pošto nije radno vrime. Inače kad rade, onda raskopavaju trg i napravit će fontanu. To je Grad Zagreb poklonio Gradu Kninu. Moga je Grad Zagreb te novce i pametnije potrošiti kod sebe, ali ne pita se mene. Napravit će fontanu kraj onog spomenika Boška Buhe. Nije vam to pravi Boško Buha, to ga ja tako zovem od milja jer od pustih umjetnika u Hrvatskoj oni našli nekog krebila što je napravio neku spodobu koja u jednoj ruci drži pušku u zraku, a druga ruka je isto u zraku i drži dva prsta. Zato je to meni Boško Buha.
Eto, nemam više inspiracije, a kako ovo pišem na blog, očito da nemam inspitacije ni normalan post napisati.
Post je objavljen 07.04.2006. u 13:57 sati.