Jesam li ti ikad rekla
koliko mi fale tvoje ruke?
Kad sunce škilji kroz rolete i jutro me toplinom budi,
koliko mi fali da se stisnem uz tebe,
da ti šapnem da sam tvoja sva
i da te nježno i polako ljubim.
Jesam li ti ikad rekla da mi tvoj osmijeh
uvijek ozari dan?
I kad sam tužna i umorna i od bijesa plačem
samo želim bore u kutu tvojih usana.
Jesam li ti ikad rekla da kad me grliš
imam osjecaj da trčim bosa po najzelenijoj travi?
Punoj tratinčica,
sigurna od svih zlih glasova,
sretna i vesela.
Želim ti reći sve svoje sanje,
saznati svaki tvoj dan,
sve skrovite želje.
Jer ti si moja prva misao ujutro
i zadnja s kojom tonem u san.
Volim svoj smiješak kad znam da ću tu večer ugledati tvoj.
Volim te sunčeko,
i samo si moj!
Ovo je najinfantilnija pjesma koju sam ikad napisala, gora od onih mora_se_rimovat u trećem osnovne, uff... Baš me ubije ta rima.... al fala bogu imam temperaturu, blijeda sam, jedva gledam i evo...mogu se izvuć na to ;pp
Nego Njemu će skoro biti rođendan i ja bi mu uz poklon taaaaak htjela napisat neku ne bas heart breaking, al onak touchy senzualnu pjesmu, a ne mogu...
ne mogu, ne mogu i ne mogu...
bem ti miseka i inspiraciju i forsanje!
A tak bi bilo lijepo glumit neku poetesu i sastavit pjesmuljak koji će postat klasika. Onak da čak i On koji nije neki ljubitelj poezije, ma knjiga uopće, ostane onak...smrznut u trenutku, i zatim...tada tada taadaaaam....jedna od onih vrućih filmskih noći ;)
Dalje ga naravno više nikad ne bih koristila (pjesmuljak mislim, On je za više korištenja) jer tko voli isfurane stvari?!! Like...ono...mislim...halo?!!
Današnja reklamna mantra: „Budite drugačiji! Posebni!“
Da...u smeđem, s čizmicama, trapkama iznad njih, zlatnim sjenilom, retro košuljicom....al drugacji. Ma sasvim drugačiji. ;p
Post je objavljen 05.04.2006. u 20:43 sati.