Iscrpila sam maginarne mogucnosti onoga sto dalje mogu biti. Macak, kao macak, izgubio je smisao usred novih okolnosti i osudjen je na smrt. Ipak, u svjetlu spoznaja nekoliko dana unatrag, izgledno je da je samo stavljen na cekanja.
Macak i dalje zivi, jer nije nasao adekvatnu zamjenu.
Sto drugo mogu biti? Mrtvi macak, strvina na rubu drustva. Devijacija. Nesto sto je poslo po krivu. Gdje tocno u vremenu? Ne znam. Naslucujem.
Macak, modificiran, jos nije rijesio neka osnovna pitanja. U pocetku je problem bila komunikacija.
Zivot i odnosi s drugim ljudima usporedjeni su s muzickom kolekcijom u materijalnom smislu. Cd kolekcija koja je silom prilika, zbog kaoticnog stanja vlasnika, izgubljena. Kao izraz ocaja, macak prigrljuje digitalno, nestalno, odrzavajuci ipak staru distancu prema nedodirljivom - plitkim vezama i komunikaciji. U elektronicke sklopove koje ne razumije i ne moze razumjeti, ne moze niti vjerovati.
Zelim izbrisati cijelu tu zbrku od zraka i elektriciteta. Problem vise nije komunikacija, vec kontrola. Trazim nacin uspostave kontrole nad zivotom.
Zivot vidim kao niz matematickih jednadzbi. Cilj je na sto jednostavniji nacin doci do rijesenja.
Izbjeci slozene racunske operacije.
Prosudjujem ostro sadrzaj svog ipod-a, pokusavajuci ga prilagoditi zahtjevima savrsenog nepostojeceg audiofila. Pokusavam se prilagoditi njegovim standardima. Pakovanje postaje vaznije od sadrzaja. Macak je tupi entitet, prazan iznutra.
Kontrola je izgubljena, naocigled. Macak priznaje da to jos ne shvaca. Posljednjih nekoliko mjeseci proveo je u smirenom, blaziranom, komunikacijski pokorenom svijetu koji si vise ne moze priustiti.
Komunikacija i kontrola. Dva elementa zivota koji se u mom slucaju iskljucuju.
Kontrolu je preuzela kemijska supstanca, opora mirisa i kiselkasta okusa. Teznja ka cistoci, mjerena do zadnjeg grama.
Ali: to je samo jos jedan sloj inace savrseno osmisljenog mackolikog postojanja.
Post je objavljen 02.04.2006. u 23:02 sati.