Ovisna sam o ljudima. Ovisna sam o drugima. Svatko je od nas. Pomislite samo koliko puta na dan trebate nesto napraviti, ali ne mozete prije nego sto se ne oslonite na nekoga. Puno puta imam bezgranično povjerenje u određene osobe, ali u neke imam povjerenja samo zato što moram. A onda se dosta puta zna dogoditi da me pojedinci iznevjere. No, tako je to u životu. Uspon. Pad. Uspon. Pad. Uspon...
Kako to spriječiti? Nikako.
Svakim danom stojim pred semaforom. Ispred mene je jedno veliko križanje kojeg treba prijeći. Samo što semafori ovog puta nisu strojevi, nego ljudi.
Teško je razlikovati kada zaista mogu znati da će ta osoba zasvijetliti zelenom bojom i kada ću znati da će me doista sigurno prevesti preko te zebre. Ali ja idem.
Nemam bezgranično povjerenje u ljude. Nisam naivna. Ali vjerujem. Vjerujem da još uvijek ima onih koji poštuju tuđe povjerenje jer znaju da će i njima takvo jednom u životu trebati.
Ne bojte se biti dobri vodiči. Dobar oslonac. Ne bojte se ljudima reći kako se mogu pouzdati u vas. Niste slabi. Nećete se skrhati, jer je svatko od nas stvoren da bude na korist onome drugome.
Simbioza života.
**i još nešto samo da nadodam. Ubuduće bih molila sve mi drage blogere da mi ne šalju spamove putem komentara jer ću naprosto biti prisiljena da podnesem prijavu. Nadam se da će komentari postati sredstvo komunikacije kojim ćemo se moći družiti i razgovarati, a ne dodijavati jedni drugima bespotrebnim reklamama i spamovima.
Hvala svima **
Post je objavljen 02.04.2006. u 10:56 sati.