Bog mi je dao određene sposobnosti i sklonosti, stavio me u konkretne okolnosti i time mi zacrtao životni put, životnu zadaću. Tu zadaću mogu ostvariti u slobodnoj suradnji s Njim. Neusklađenost mojih naravnih želja s Najvišim Dobrom potiče me da pronalazim tisuću razloga u prilog mojim časovitim željama, koje nisu u skladu sa zadnjim Ciljem.
"Specijalisti" mi mogu dati dobar savjet da lakše upoznam svoj životni cilj i steknem veći poticaj da ga ostvarujem, ali svoja osobna životna pitanja moram rješavati sam. Moram žrtvovati vrijeme, uložiti trud i aktivirati svoje sposobnosti da pronađem svoj životni put i životni cilj. Kod nezrelih osoba svijest životne zadaće može izazivati nemir, nesigurnost, tjeskobu i klonuće.
Ako je jedno zvanje u objektivnom redu "vrednije", ne znači da je ono za mene. Dobar glumac ne mjeri se po ulozi koju glumi, nego po načinu kako je odglumi. Tako se ni moja vrijednost ne mjeri po zvanju u kome živim, nego po načinu kako zvanje odživim. Neuspjesi i razočaranja su sastavni dio svakog dobro življenog zvanja. Nijedno zvanje nije idealno i nijedno samo po sebi ne donosi sreću.
Odabrati pravo zvanje mogu:
1) Ako imam psihološku, ljudsku zrelost da slobodno odlučujem. Teško je postići zrelost. Zbog čega sumnjam u svoju zrelost?
2) Ako prođem svojim životom od djetinjstva i otkrijem milosti i darove koje mi je Bog najviše davao. Tako ću lakše otkriti Božju ruku na putu kojim me vodi.
3) Ako prepoznam koja je moja sadašnja, konkretna, životna želja? I kakav je moj sud o njoj u svjetlu duhovnih vježbi? Kakvi su motivi u prilog moje životne želje i oni protiv njenog ostvarenja? I kakva je vrijednost tih motiva? Kako se osjećam pri pomisli da ću sigurno ostvariti ovu želju? A kako, ako sam siguran da je neću moći ostvariti?
4) Ako u ostvarivanju moje životne želje prepoznam zapreke i teškoće na koje nailazim s moje strane, sa strane drugih ljudi, od okolnosti u kojima živim?
5) Ako saznam u odnosu na ostvarenje moje životne želje kakvo je mišljenje i kakvi su stavovi ljudi koji me dobro poznaju i koji mi žele dobro.
Odgovorit ću na ova pitanja u molitvi, u nutarnjem miru, u slobodi srca. Tako ću biti siguran da je moje životno opredjeljenje u skladu s Božjim planom.
Što činiti kad zvanje dođe u pitanje? Ako kažem: "Izgubio sam svoje zvanje", podsjetit ću se da zvanje nije statička stvarnost; da se ono razvija uz moju suradnju i da ono blijedi zbog mojih propusta. Ako ustvrdim: "Prevario sam se... Nisam zrelo odlučio... Pod pritiskom sam se odlučio... Bitni uvjeti su se promijenili i moram revidirati izbor..."? - tada ni slijepa vjernost prvoj odluci, ni nagle promjene, nisu dobra rješenja. Trebam se u Božjoj prisutnost pitati zašto nisam siguran da je ovo Volja Božja i kako pronaći istinu i mir. Teoretske diskusije, vraćanje s gorčinom na prošlost ili nada da će mi promjena vanjskih okolnosti pomoći... nisu mi ni od kakve koristi.
Promjenom i obnovom vlastitog života postižem izgubljeni mir i slobodu.
Prihvaćanjem Božje Volje pobjeđujem sebeljublje, nezadovoljstvo, gorčinu i nemir.
Prihvaćanjem pametnih ljudskih savjeta, pa i kritika postajem mudriji i bolji.
Prihvaćanjem žrtve popravljam pokvareno, nadoknađujem propušteno.
Prihvaćanjem starog puta, ali sada s čistim, jasnim i bistrim motivima...
Ako uza sve to ne nađem mir, znak je da ovo nije moj put i da mogu tražiti drugi.
Post je objavljen 01.04.2006. u 00:27 sati.