Pregled posta

Proljeće ... :)

Napokon je nebo plave boje. Radujem se proljeću i svaki put kada se vraćam s posla, provjeravam koliko napreduju zumbuli u našem vrtu. U subotu smo bili na planinarenju po Samoborskom gorju. Putem smo molili postaje križnog puta i bilo nam je lijepo. Iznenadio nas je snijeg do koljena pa je bilo malo teže uspinjati se do vrha. Putem smo se sjećali našeg prvog planinarskog križnog puta koji je bio u Samoborskom gorju. Mislile smo da nećemo preživjeti jer je bilo jako naporno. I sjećam se kako smo bili izabrani u grupu za bdijenje jer je bio jubilarni križni put, pa nije bilo spavanja. Iako je naporno, išli smo i svake sljedeće godine. Kada postane teško onda pomaže pjesma i ruksak više nije tako težak i noge dalje hodaju. Hodalo se po kiši, suncu, snijegu, jakom vjetru, preko potoka, mostova, livada, uspona, zagorskih bregova, međimurske ravnice... i sve ima smisla kada je On s nama.
Sjećam se 1997., i jednog kamena na koji sam sjela, nismo bili ni na pola puta a ja na kraju snaga. I onda je netko uzeo gitaru i zapjevao ovu pjesmu koju i danas pjevam kada mislim da dalje više ne mogu. Hvala dečkima koji su uvijek uz ostali teret nosili i gitare.

U subotu, kada smo nakon probijanja kroz snijeg stigle do doma sv. Bernarda, s velikim smo osmjehom ( onim od uha do uha ) gledali plakate prošlih planinarskih križnih puteva.


/ slikano ove subote /
.....
Hvala vam na brojnim komentarima, zbog posla, kojeg u zadnje vrijeme imam prilično, ne stignem uvijek do vas. Blagoslov! :)

Post je objavljen 29.03.2006. u 22:10 sati.