Marketing
Sizifov posao
Odmah vam moram priznati da mi onaj zadnji post nije bio pretjerano iskren. Jer vi koji me malo bolje poznajete, znate da ne bih baš na blogu razglabala o svojim gaćicama. Tu su neki koji bi to pripisali konzervatizmu (ajde, ne trudite se sakriti, ionako znam koji 
), ali to čak i nije to, nego o tome, kao i o nekim drugim područjima svoje intime, ne želim ovdje. Osim toga, oni koji me dovoljno poznaju, znaju da mikrokrpice zvane tange i ne svrstavam u gaćice. Još usput u ovom uvodnom razmatranju mogu reći da mi nije jasno kako neke cure usred zime mogu u tim nazovi gaćicama hodati okolo. Zapravo .... bila sam pomalo i ironična, jer definitivno ne mislim da život može biti kompliciran radi takvih sitnica.
No da se vratim na bitno, zapravo sam tim riječima napravila jedan polueksperiment (kad mi već jedan bloger nije htio pomoći sa statistikom ). Nemojte slučajno dignuti nos da ste bili pokusni kunići, jer niste. Ne vi koji me i inače čitate i komentirate. Ovi drugi možda ipak jesu. Jer, činjenica je da se puno nepoznatih blogera oglasilo (tj. komentiralo), puno više nego na neki ozbiljni, sentimentalni, ali i kvalitetniji post.
Napisati onaj zadnji post značilo je izdvojiti 10-15 minuta vremena, plus još ponešto vremena za pronalaženje slike. Mogla sam staviti bilo koju, ali nisam vas htjela baš skroz šokirati. Posebno ne istog onog koji je spomenut gore, umro bi od šoka. Sve u svemu, nisam se baš pretrgla.
Nisam ja prva koja je primjetila nerijetko obrnutu proporcionalnost broja komentara u odnosu na, po mom sudu, kvalitetne postove. Normalno, nije to pravilo, i nikako ne mogu reći da je to jedini kriterij. Ali ono što mogu je vidjeti da se nekim temama uvijek postigne čitanost (i/ili komentiranost), kod nekih drugih je začuđujuće mala. I ne govorim tu samo o svome blogu, nego i o drugima. Osim Trill, koju ne računam. Ona je ipak jedna posebna priča.
Ne postoji univerzalni recept kako ljude potaknuti na riječ ili misao, jer uostalom, ima nas svakakvih pa se jednima sviđa jedno, drugima drugo. No kako god, rastuži me kad na nekim blogovima vidim tako malo komentara, a čitam tako dobre priče, iskustva, načine iznošenja mišljenja kakvo god ono bilo. Pustimo sad ono realistično "tako je to" ili "a što ćeš" jer nisam baš čovjek koji se miri sa situacijom, više volim i sama napraviti nešto da se ona promijeni.
Svi mi volimo da nas se čuje, priznali to sebi ili ne. Doma, na poslu ... bilo gdje. Uvjerena sam da baš nitko ne voli govoriti nekome nešto i istovremno imati osjećaj da ga taj ne sluša. Pogledom, klimanjem glavom ili rječju dobijete znak da se to i (ne) događa. Ovdje ako nekome ne napišete riječ, dvije ili koliko treba, ostane dojam da se nije čulo ono što je taj netko rekao.
Ne mislim da čokolada, gaćice, traperice i mnoge druge stvari nisu isto teme vrijedne pažnje (ili bolje reći čavrljanja), ali u najmanju ruku isto to zavređuju i neke puno dublje misli. Individuama nas istina čine i detalji poput onih koju čokoladu volimo, koje gaćice nosimo i u kakvim se trapericama osjećamo udobnije, samo ono najljudskije u nama krije se negdje drugdje.
Za vas ne znam, ali znam da ću uvijek, kao i dosad, kada pročitam neku dobru, lijepu, iskrenu priču ovdje, onome tko ju je napisao to i reći. I dodati svoje mišljenje ako mi se učini da treba. Smisao bloga vidim u komunikaciji, ali njezin mi je vrhunac ovdje ipak znači i proniknuti malo dublje od onoga što mogu napraviti gaćica-postovi. Valjda je tako i radi želje da i vi mene upoznate ipak malo više od onoga što nude takvi postovi. I želje da me shvatite onakvom kakva jesam, čitajući postove onako kako ih pišem, ne onako kako se učine na prvi pogled.
... Sizifov posao ponekad, znam ... jer očekivati da netko može razumijeti baš ono što nam je u glavi i srcu znači ponekad se i razočarati. Ne zato što je netko dobar ili loš, nego samo zato što u našoj koži ne može biti itko drugi, osim nas samih.
Svejedno, ja ću i dalje gurati kamen ... i kad vam budem pisala, i kad vas budem čitala.
p. s. Valjda se ne ljutite na mene. Napomena da vam se dok ovo pišem smješkam i lagano iskupljujuće trepćem.
Post je objavljen 19.03.2006. u 19:12 sati.