Marketing
Iz "Halucinacija"
vidim, vidim madež
i to zato što je svemir madež
maligan madež usred nepostojanja
i on razgranava svoje krakove -
kvazimetastaze,
nešto što se zove život
- tanku liniju kroz prosječnost -
možda mu se pridružim
tamo se nitkovi igraju silama
i svim što im je na raspolaganju
nastoje mijenjati -
to im je glavna preokupacija
i nadasve se dobro zabavljaju
energija se ne troši uzalud
tek neznatan dašak odlazi u nepostojanje
toliko osjetan koliko i život bez duše
kao istisnut zrak iz štakorovih pluća -
neosjetan poput želje u trepavici
što lebdi nad oceanom
poput sile teže na kamenčiću
između galaksija
tamo se život može rezati,
beživotnim noževima
koji se blistaju obasjani svim suncima
i svakim fotonom što me stvara,
moj stric preživio je pad u crnu jamu
pretvoren u salamu,
i on je poznavao lorda Kelvina
prije no što je promijenio ime,
poznavao je Williama Thompsona,
siromašnog darovitog dječaka,
i darovao mu je lovački nož,
na njemu je bilo ugravirano:
"Isus Nazarećanin Kralj Židovski"
i William se igrao nitkova,
a danas je moj stric omrznuo
na gotovo nula Kelvina,
nula malih Williama,
negdje u intergalaktičnosti prostora,
u crnoj rupi iz koje se izvukao.
Svi smo mi elastični dok postojimo,
fleksibilni i okretni,
a nepostojanje je tako statično
pričao mi je stric iz svojih mesnatih usta
po povratku,
nije se mogao snaći, izgubio je naviku,
naučio me je i da je navika sve.
Zbog navike mu život nije omrznuo
i zato je uplakan otišao na pregled
kada je opipao melanom na desnom bedru,
svjetlost sunca ga je na to ponukala
i besjede nadarenog mladića,
budućeg lorda Kelvina,
otisnutog u prostoru kao zabilješku
nad svim vječnostima.
On je ostavio svoj trag, a nije nikada nepostojao
kao Lorca koji se toliko bojao smrti,
ili Baudelaire njezin krotitelj.
Svi su oni sada mrtvi...
Vjerojatno nisu ni mislili na smrt dok su umirali.
KAKO TO?
I gdje mi je nestao stric?
Post je objavljen 19.03.2006. u 12:51 sati.