Bijah, vidjeh, čuh ... i 5 dana poslije još uvjek mi u ušima zvoni Lagrimas, Carnival i ... Silencio.
Članovi grupe Caimán Verde su u prošlu nedjelju održali koncert u Tvornici za SMA.T djecu i moram Vam reći: Vi koji niste bili nikada nećete saznati kako je bilo ... jer vam to nitko ne može opisati. Ali, prihvatite to :) neke stvari su neopisive.
Ponešto možete pročitati na blogovima Caimána i SMA.Ta ali, neće Vam pomoći ... eto, trebali ste doći!
Bilo je tamo puno plesa (wow, salserosi!) puno veselja i puno humanosti ... a onda i ponešto suza. Naime, u sjećanje na malu Karlu, Caimani su odsvirali Silencio (Ferrer/Portuondo) i ljudi su počeli izlaziti iz dvorane. Ali ne zbog (btw. odlične) vokalizacije Montera :)) nego zbog suza. A neki se nisu stidjeli ni plakati tamo, u hali Tvornice.
Bilo je krasno i nadam se da će se ponoviti... Možda za neku drugu djecu???