Nije da je novo, nije da je nepoznato, ali nekako kao u zapećku zvučnih japansko-tajvansko-kinesko-brmbljitrmblji kuhinja koje su sad jako in, nešto ne čujem previše za legendarna mjesta kao što je samoborski Gabrek....
E a ja sam ti legendo opet jučer došao. Kao na gablec...
Pa se krenulo s domaćom juhicom s još domaćijim rezancima (dođe lijepo na stol zdjela u kojoj se smeđe i komadi mesa pa ti grabi koliko ti paše), potom teleće pečenje u umaku od gljiva uz krumpirske police i narafski krvavice s blago ukiseljenim zeljem i restanim krumpirekom...
Pa kupica vina (nula promila ? pa platio sam neki dan prolazak kroz ZELENO 500 kuna. Jer je zeleno bilo, kao, samo meni. Dečkima s kontra strane raskršća udaljenim dvijesto metara bilo je pred očima ŽUTO s tendencijom na CRVENO... E sad smo kvit !), i najveća od svih najvećih gastro čuda ovog dijela Europe - Gabrek palačinke.
E toga ljudi nema stvarno nigdje. Tijesto posebno, debelo, mekano... a vinecream (iliti fonetsko-hrvatski vajnšato) ulupan taj tren, a ne već odavna pripremljen ili umiksan mikserom. Punjenje domaći orah. Mirisan i sladak.
Osjećam okus i sada nakon 24 sata na nepcima, stoga je pala odluka da ovo i napišem i nagovorim vas da krenete odmah i sada - pravac Gabrek.
Tko požali hitno u ponedjeljak kod doktora. Onoga naravno koji te polegne na kauč pa popriča s tobom o tvom teškom djetinjstvu i promašenom životu...
Post je objavljen 15.03.2006. u 19:44 sati.