Između neba i zemlje. Tako bi se najjednostavnije mogao opisati današnji dan. Napustio sam Ayacucho u 07:00 sati autobusom tvrtke Expreso los Chancas i krenuo put Andahuaylasa (25 solesa). Autobus je bio iznimno loš, bez WC-a, klime, radija ili televizije, ali barem sam imao sjedalo u prvom redu i mogućnost da protegnem noge. Velik dio puta između Ayacucha i Cuzca je neasfaltiran. Asfaltiran je tek manji dio, završna etapa između gradova Abancay i Cuzco. Stoga nije ni čudo da za put od oko 350km treba čak preko 20 sati! Cesta (čitaj, kozja staza) je iznimno opasna, posebice po noći. Kad god da pogledaš kroz prozor, pokraj tebe 100 i više metara duboka provalija. A naravno, zavoj za zavojem... Ali kad se bolje razmisli, ovo je jedinstveni događaj, događaj koji će mi zauvijek ostati u pamćenju. Krajolik oduzima dah: visoki planinski masivi Anda, neki na vrhovima još imaju zimskog snijega (čak je jednim kraćim dijelom i autobus prolazio kroz snijeg), izmjenjivanje kamena i šuma, obradivih polja i rijeka, tradicionalnih sela... I sve iznad 2500-3000 metara nadmorske visine. Zato sam i rekao 'između neba i zemlje'. Osjećaj je božanstven: penjanje i spuštanje po Andama, blizu neba...
Imao sam sreće da je pokraj mene u busu sjedio jedan stariji peruanski gospodin, novinar po zanimanju (nažalost ime mu nisam uhvatio), veoma draga i pričljiva osoba, koji se gotovo cijelim putem interesirao o Hrvatskoj i kakav je naš način života, a zauzvrat sam dobio mnogo informacija o životu u Peruu i to posebice na selu. Odmah je bilo vidljivo da je nezadovoljan politikom sadašnje vlade i predsjednika. Kaže da premalo ulažu u razvoj, posebice obrazovanje, turizam te razvoj sela. Ljudi su prepušteni sami sebi, posebice oni siromašni koji zbog nedostatka novca odustaju čak i od osnovnoškolskog školovanja. Sadašnji predsjednik Perua Alejandro Toledo indijanskog je porijekla, a nije napravio ništa za peruansko selo, i koliko god njega ne voli, ovaj novinar ne krije zadovoljstvo njegovom ženom koja je strankinja, vjeruje Šveđanka, a uspjela je naučiti čak sedam jezika, između ostalog uz castellano i lokalne indijanske jezike quechua i aymara. Većina Peruanaca, a priznaje ni on sam, nikada nije ni pokušala učiti indijanske jezike. Šteta... Možda bi se lakše razumjeli jer imam dojam da je jaz dosta velik između onih Peruanaca indijanskog i onih španjolskog porijekla.
Putem prema Andahuaylasu prolazili smo kroz mnoga tradicionalna andska sela u kojima živi isključivo indijansko stanovništvo, i to točnije Quechua Indijanci. Imao sam priliku čuti malo quechua jezika i moram priznati da se ništa ne razumije. Čak ga ni novinar ne razumije. Ono što mi je bilo najupečatljivije jest da jedan drugoga oslovljavaju s 'papi' i 'mami', što bi vjerojatno trebalo značiti 'seńor' i 'seńora' (gospodin i gospođa). Tradicionalna andska kuća gradi se od sušene opeke, a na krov se stavlja sušena biljka ichu, biljka slična našoj travi samo viša i otpornija, žilavija, a kad se osuši izgleda poput sjena. Putem sam vidio čitava polja ichua žute boje. Tu je bilo i drugih biljaka, posebice kaktusa i vrste koju ovdje zovu 'guaray', vrsta kaktusa s debelim mesnatim listovima i velikim bodljama. Peruanci za ovaj kaktus kažu da je 'mala hierba' ili korov jer uništava svo drugo raslinje ondje gdje se pojavi. Vjerovali ili ne, u peruanskim Andama sam naišao i na mnogo žute brnistre. Peruanci je zovu 'retama' i ovdje se uzgaja od davnine. Čak su Inke dobivale žutu boju od cvijetova retame. Više na sjeveru, a manje ovdje u središtu Anda ima i biljke visoke i do nekoliko metara, a izgleda poput simbioze palme i kaktusa. Peruanci je zovu Antonio Raimoni, po prirodoslovcu koji ju je otkrio, dok je Indijanci zovu 'ticanca'. A dakako ne smijem zaboraviti ni šume eukaliptusa, najplemenitije bilje u Andama, kao ni polja naranči, manga, papaja, krumpira i raznog drugog voća i povrća u plodnim dolinama.
Nakon 11 sati vožnje autobus je stigao u Andahuaylas. Odlučio sam odmah nastaviti za Cuzco. Pojeo sam na autobusnoj stanici na štandovima par veoma ukusnih ražnjića (svaki je koštao svega 0,50 solesa ili 90 lipa), popio čaj od ljekovitog bilja - maté (za istu cijenu), kupio kartu do Cuzca (23 solesa), pozdravio se sa svojim prijateljem novinarom i krenuo put stare prijestolnice Inka...
Preda mnom je duga mračna noć...
Post je objavljen 29.09.2005. u 22:08 sati.