Jutros me probudio SMS-poruka kolegice nutty sa zahtjevom da pođemo na kavu. Iako sam isprva pomislio:"Dovraga i beztraga!" i postavio si hamletovsko pitanje svakog studenta: "Da li da ustanem, ili da odustanem?", u poruci sam osjetio da je nutty u problemu, pa sam skočio na noge lagane i spotaknuo se o kabel od telefona. Krasan početak jednog prosječnog četvrtka. Telefon radi...
Nekako sam se uspio sabrat i skupit(iako ću poslijedice udesa osijećat još koji dan) i zaputio se u dnevni boravak(čitaj Skipper) na čašicu razgovora s nutty. I doista, osijećaj je bio ispravan. Iz razgovora sam shvatio da moram postavit rame za plakanje. S par riječi utjehe i optimizma nastojao sam joj podić moral. U to je stigla i kolegica oryx, koja je dodala par svojih pametnih, čime je naš zadatak "Utješi nutty" bio izvršen.
U trenutku pisanja ovog remek djela kolegice su na talijanskom.
Baš sam sreo kolegicu festinu koja danas slavi svoj zadnji tinejđerski ročkas. Herclihe glikvunš cum geburstag Festina! Kad će pijanka?
Inače(znam da nije radijska vijest, ali ova rječca mi je drama), pri kraju sam razvijanja teorije zrakopraznog prostora. Još se mislim oko nekih detalja. Naime, prva verzija je bila malo pregreza, dočim ova retuširana ima puno finije izraze. Hebeno je kad si sam akter neke teorije, ne možeš bit objektivan da ga hebeš. Nažalost, teorija nije baš komična kao neke prijašnje, ali je jednako poučna, što je u krajnju ruku i najbitnije. Iz ovog svega možete shvatit zašto mi toliko treba da je skujem. Strpljenja, moji neiskusni i nepoljubljeni blogeri, sve će te doznat na vrijeme(a neki već to znaju)...
Stavio sam na papir neke taktike za Đole United. Doduše, još ne znam mogu li se primjenit, budući ne znam ni konfiguraciju terena(parket ili beton) ni fizičku spremu Mikudovaca. Sve opcije su otvorene. Ako ništa, uvijek nam ostaje najmočnija taktika ikad smišljena - bunker.
Keep on bloggin'!!!
Post je objavljen 09.03.2006. u 13:21 sati.