Marketing
ledena toplina
Pretvaram se u led
Dah je sve hladniji
a oči hvata bijela koprena.
Padam, opet padam u zimu iz koje sam došla.
Zašto nisam uspjela?
Kriva sam što sam prišla suncu
što sam dozvolila da me ugrije,
što sam pokušala biti blizu tebe.
Ledeni kristalići polako se vraćaju,
odijevaju me u moju bijelu haljinu
nježno ispiru s mene i zadnji trag topline,
zadnji trag boje...djelić sunca
koji je kratko prebivao na mom licu u mom tijelu.
Htjela sam pobjeći od te bjeline,
unijeti boje u svoj dan.
Pokušala sam zadržati toplinu u rukama hladnim,
probala odrzati vatru ledenom vodom.
Htjela sam vjerovati da mogu napustiti sve to,
svoje snježni kavez,
htjela sam plesati na suncu...plesati bez povratka.
Gledala sam u tvoj sunčani trag
shvatila kako mami da izadjem,
koliko mi treba to.
Bio je to rizik koji sam platila...
Platila sam ih krilima koja su se otopila na suncu
Krilima...ledenim krilcima...
jedinim blagom koje ne mogu vratiti.
Dio mene otopio se na tom suncu pred tobom,
Dio mene uspio je uhvatiti boje u ruke...
Čuti toplinu i okusiti sjaj.
....
Haljina je gotova i sjedim na svom ledenom tronu
kristalići su okovali tijelo...posuli bisere po koži
okitili kosu i zaledili dah.
Ledenim plavim očima gledam prema gore i pitam se ...
Kakva li je to žuta kugla?
Je li to onaj moj izvor topline
što je osvjetljavao dan?
Kako mi je poznat...odakle ga znam?
I gledam a kristalići zatvaraju prozore i tiho šapću:
Spavaj spavaj...sanjaj dok ne svane novi dan,
ta žuta kugla...i toplina za tebe to je samo san.
Post je objavljen 09.03.2006. u 12:54 sati.