Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/nz

Marketing

MILFORD SOUND – najljepši dio New Zealanda, grad INVERCARGILL i regija REGIJA CATLINS

MILFORD SOUND – najljepši dio New Zealanda

panorama Milford Saund-a - panoramska fotografija

Nakon što smo se dobro proveli u Queenstown-u, krečemo prema nacionalnom parku i regiji Fiordland u kojoj se nalazi desetak "Sound-ova" od kojih je Milford Sound jedan od najljepših. Sound je jeko duboka uvala, mjesto gdje ocean ulazi duboko u otok, a te uvale su nastale na mjestima gdje se glečar spuštao s planina i lomio i rušio sve pred sobom, te nakraju s jedne strane svojim djelovanjem, a s druge strane djelovanjem oceana i drugih sila stvorio prekrasne duge uvale s strmim travnatim obalama s mnoštvom vodopada koji niču kao gljive poslije kiše, te drvečem koje se bori za svaki metar slobodnog prostora i zemlje i čvrsto drži uz stijene.

Milford Sound
Milford Sound

Po meni, i milionima drugih turista ovo je najljepši dio prekrasnog New Zealanda. Skoro svaki dan pada kiša sad ili dva, a nakon kiše ugledati ćete 1000-ću da slvom i brojem tisuću vodopada, od kojih su velika većina njih viši od 30 metara, pa sve do onih najvećih od 650metara visine. Pored prekrasne prirode tu su možete vidjeti i mnoštvo prekrasnih životinja kao što su dupini, morski lavovi, pingvini...

jedan od vecih vodopana na Milford Sound-u blizu u čijoj blizini je izgrađena mala hidroelektrana

Postoji i trekking koji je jedan od najljepših na New Zealandu i traje tri dana. Moguć je samo u pratnji vodiča, plača se oko 250NZ$ (1NZ$=4kune) i uključuje spavanje dvije noći u šumskim kolibama u netaknutoj priridi. Potrebno je oko tri mjeseca ranije se prijaviti za ovaj trekking u ljetnim mjesecima jer je tada največa navala turista, a broj ljudi koji mogu na trekking je ograničen.

priroda na Milford Sound-u
priroda na Milford Sound-u

Na putu iz Queenstown-a, prema Milford Soundu prođe se kroz gradić Te Anau. Preporučujem da do vrha natočite svoj rezervar jer je to zadnja benzinska crpka prije Milford Sounda koji je udaljen nekih 130km. U Milford Soundu imate benzinsku crpku koja ne radi non stop, i na kojoj je moguče platiti samo putem kartice koja se prije samog punjenja svog ljubimca ubacuje u automat, te Vam automat odlučuje da li možete ili ne napuniti rezervar.

iznenadni snjeg tijekom ljeta na Milfordu
iznenadni snjeg tijekom ljeta na Milfordu

Nekih 30km prije Milford Sounda prolazi se kroz jedan tunel, koji su ljudi radili bez upotrebe puno mehanizacije za vrijeme recesije u prošlom stolječu. Tunel je nadasve čudan, pod nagibom je, tako da kad idete iz Te Anau-a prema Milford Soundu-u u tunelu vozite nizbrdo, a tunel je napravljen samo s jednom trakom. U tunelu nema rasvjete i dosta je dug. Kada smo mi s našim kombijem dolazili počeo je padati gusti snijeg. Da stvarno, New Zealand ljeto, a počinje padati snijeg. Ovo je bilo malo čudo i za Kiwi-e (stanovnici New Zealanda u slengu se zovu Kiwi). Velikim djelom puta se vozite pokraj prekrasnog velikog jezera, te poslije kroz planinske djelove s gustom šumom. Priroda je prekrasna, a nakon kratke kiše, oko ceste če odjednom se pojaviti mnoštvo vodopada, koji bi željeli svaki da vidite, a to je teško ako vozite jer je cesta jednim kračim djelom jako vijugava. Mene je Tanja stalno opominjala, gledaj cestu a ne vodopada. Ajoj!!!

U Milford Soundu postoji mala hidroelektrana koja napaja ovo malo mjestos električnom strujom. Postoji nekoliko kompanija koje vas s svojim brodom mogu povesti na krstarenje Milford Soundom. Neposredno prije krstarenja je prestala padati kiša, takjo da smo za vrijeme krstarenja imali prekrasno vrijeme, te vidjeli mnoštvo vodopada, dupine koji su plivali uporedo s brodom, morske lavove...

morski lav na stjenama Milford Sound-a
morski lav na stjenama Milford Sound-a

Putovanje je kružno, cijeli Milford Sound do otvorenog mora i nazad. Postoji mogučnost iskrcaja na malom institutu koji u sebi ima veliki akvarij nekih 30tam metara ispod površine mora i njegov obilazak. U tom slučaju se s drugim brodom vračate nazad u Milford.

Tanja i ja krstarimo Milford Soundom
Tanja i ja krstarimo Milford Soundom

Dupini su me oduševili. Nakon što ih je kapetan spazio usmjerio je brod malo prema njima a oni su sami prišli brodu i počeli uporedo plivati s njim. Plivali su ispred pramca broda (prednji dio broda) a kapetan je na razglas objasnio da se ne bojimo da če brod pregazit dupine, jer dupini su puno brži od broda. Nakon par minuta dupini su nestali.

dupin koji pliva tik ispod pramaca broda
dupin koji pliva tik ispod pramaca broda

Nakon povratka napravili smo mali trekking te kad smo se vratili na parking susreli smo opet papigu kea (papiga kija), papiga koja obitava na planinskim područijima. Jako je pametna te od turista traži hranu. Pri povratku s našim kombijem prema Te Anau prije samog tunela smo stali u kolonu jer je na semaforu prije tunela bilo upaljeno crveno svjetlo, te gledali Kie papige kako u grupama kao leteći banditi idu od auta do auta kljunom kuckaju od prozor vozača ili suvozača, a retroviziru čekaju nekih 30tak sekundi, ako dobiju nešto super, a ako ne odlepršaju do sljedečeg auta i tako redom. Na zeleno svjetlo se čeka po 15-tak minuta tako da papige stignu običi sva auta. Jako su pametne te ptice.

Do Te Anau smo stigli s upaljenom lampicom za gorivo, te smo izračunali da naša Toyota može s crvenom lampicom izdržati minimum 30tak km, što je super.

prekrasna polja cvijeca uz cestu Te Anau - Milford Sound
prekrasna polja cvijeca uz cestu Te Anau - Milford Sound

Mi smo bili oduševljeni cijelom regijom Fiordland te svakom tko dođe na New Zealand preporućujemo da je obiđe, jer priroda je nevjerojatno ljepa, a mi krečemo prema regiji Catlins, regiji koja vrvi od prekrasnih morskih divljih životinja kao što su dupini, morski lavovi, pingvini...

INVERCARGILL

Nakon prekrasnog Milford sounda idemo turističkim cestama prema gradu Invercargill. Stapi smo u gradu Riverton da bih se malo odmorili i pojeli, "fish and chips" koji mi se jako svidio. Gradić Riverton se nalazi na obali oceana i jako je lijepi mali simpatični gradić u kojemu dosta mladih surfa na valovima. Inwercargill je grad koji se ne nalati na obali oceana, ali u njemu postoje prekrasni parkovi i muzej u kojemu možete vidjeti prekrasnog velikog gustera "Tuatara". Kažu da taj gušter potječe iz dinastije dinosaura i zaštičena je vrsta. Oni koji žele da odu na treči otok po veličini države New Zealand – Stewart otok, trebaju da dođu do gradiće Bluff na samom kraju južnog otoka, te odande svakodnevno brodovi voze na Stewart otok. Na otoku se nalazi nacionalni park Rakiura, koji je jedno od mjesta na New Zealandu na kojem postoji velika mogućnost da čete moči uz pratnju vodiča tijekom noči vidjeti pticu kiwi simbol New Zealanda. Mi nažalost nismo bili na Stewart otoku ali se nadamo sljedeči put kada dođemo na New Zealand da čemo ga posjetiti. Iz Invercargill-a krečemo u regiju Catlins, regiju koja vrvi životom morskih lavova, pigvina, dupina... i ostalih prekrasnih životinja.

tuatara, gušter koji potječe iz dinastije dinosaura
tuatara, gušter koji potječe iz dinastije dinosaura

Tko se koga prepao, tuatara mene ili ja nje!
Tko se koga prepao, tuatara mene ili ja nje!

spomenik kišobranu u centru grada Invercargill-a
spomenik kišobranu u centru grada Invercargill-a




REGIJA CATLINS

Iz grada Invercargill-a uputili smo se prema regiji Catlins koja se nalazi na samom jugu južnog otoka. U regiji ne postoji neki veći grad več mnoštvo manjih nasenja. Putovali smo turističkim cestama, od kojih jedna trečina nije bila asvaltirana več makadam, što nam je davalo poseban štimung ovoj avanturi. Ako vozite za nekim po makadamskoj cesti, najbolje je da ga prestignete ili da držite dovoljan razmak, jer mnogi sitni kamenčići vam udaraju u prednje staklo ako vozite iza nekoga.

Životinjski svijet je prekrasan. Prije svega mislim na morske lavove, dupine i pingvine. Ovo je jedno nekoliko mjesta na New Zealand-u gdje možete biti tako blizu ovim prekrasnim životinjama, svega na nekih par metara, te ih možete promatrati koliko želite duga, a za to netrebate platiti niti kune ili dolar novozelandski. Naravno trebate se malo raspitati koje su to plaže na kojima postoji mogučnost da se nalaze ove prekrasne životinje, jer vam susretnjivi turistički radnici u ovoj regiji reći će dosta o ovome, te vas na kraju uputiti na neki organizirani posjet s minibusima turističkim koji voze od plaže do plaže. Mi smo se odlučili na samostalni pokušaj, te nismo falili.

U regiji Catlins smo proveli 4-5dana i uživali smo. Vidjeli smo iz neposredne blizine, prvo skupinu morskih lavova, pa onda hektor dupine, te na kraju i žute pigvine.

Prvo smo pronašli kraj jednog svetionika grupu od jednog velikog ogromnog mužijaka s nekoliko ženki kako leži i odmara na plaži. Ženke su na sve nađine pokušavale da zaokupe pažnju mužijaka, koji je ogroman, te su se i između sepe malo svađale, a mužijak je pokušavao da smiri jednu po jednu. Mužijaci su ogromni te mogu biti teški i do 250-400kg, ovisno o vrsti. Največi su morski lavovi, koji spadaju u grupu morski lavovi-slonovi. Ime morski lavovi-slonovi dobili su prije svega što im izraslina na licu slići surli, pa tek onda i zbog svoje velićine.

ogromni mužijak morskog lava s nekoliko morskih lavica
ogromni mužijak morskog lava s nekoliko morskih lavica - regija Catlins, južni otok, New Zealand

Stvarno smo uživali gledajući ih s nekih 10tak metara udaljenosti. Morski lavovi ne napadaju ljude, ni na kopnu ni u moru. Na kopnu su spori ali eksplozivni. Jako su brzi u prvih 20-30, te mogu sustići ćovjeka i ugristi ga. Opet napominjem, nikada morski lavovi ne napadaju čovjeka osim u jednoj situaciji.

Dobro upamtite ovo pravilo.
Nemojte nikada dok morski lavovi leže s mladuncima na plaži, prolaziti između njih i mora, i nemojte se nikada početi približavati iz tog smjera prema njima. Morski lavovi če to shvatiti kao pokušaj napada, te če se prvo podignuti uspravno i fiksirati svoj pogled na vas, te ako nastavite početi će lajati odnosno jer se radi o lavovima biti če to rika, te ako i dalje nastavite se približavati možete očekivati ekspozivni napad.

Da morski lavovi su ogromna stvorenja, teška i do 400kg, ali imaju ogromnu eksplozivnu snagu i brzinu u prvih 30metara. Rijetki su napadi, skoro nikada, morskog lava na čovjeka na kopnu, a ako se i dogode, uvijek je čovjek krivac. Obično turisti fotografiraju morske lavove s sigurne razdaljine od 10-20metara, te najodvažniji koji nemaju dobar zoom, žele još 3-4 metra bliže, i još ako su mladi tu, a prilazite s morske strane i ne obazirete se na upozorenja, tate ili mame morskog lava, kobna greška je na pomolu.

ogromni morski lav koji se odmara na plaži
ogromni morski lav koji se odmara na plaži

Morski lavovi u oceanu su milion puta bolji plivači od čovjeka, te im on može ali nikad nije, biti laka meta. Morski lavovi nikad u oceanu ne napadaju čovjeka, nemožete im se tako lako približiti jer su puno brži od vas i okretniji.

Jedanput smo žetali plažom i prošli pored jednog drveta starog. Kad smo se vračali malo pozornije sam pogledao to drvo i gle tu pored njega leži morski lav. Mi smo maloprije svega 3-4metra prošli pored njega. Drvo, okolni pjesak i morski lav su skoro identične boje. Sreča morski lavovi nisu agresivne životinje, te nije postojala nikakva opasnost, ali toliko su neprimjetni na plaži dok se odmaraju, da postoju mogučnost da dok šetate stanete na njih.

morski lav na kojeg sam umalo ugazili dok smo šetali plažom

morski lav na kojeg sam umalo ugazili dok smo šetali plažom - regija Catlins, južni otok, New Zealand




Postoji jedna uvala u regiji Catlins gdje je vjerojatnost da vidite dupine skoro pa 100%, jer iz nekog razloga, a razlog je taj što je tu mirniji ocean, nekoliko puta na dan Hector dupini dolaze s svojim mladim dupinima. Prava ih je divota gledati kako sjeku valove i iz njih iskaču. Mnogi ljudi koji imaju pauzu na poslu od po ure ili uru za ručak dolaze s autom na to mjesto, jedu sendvič i promatraju dupine. Iz razloga što su u uvali manji valovi, mnogi surferi početnici dolaze na ovo mjesto i gdje se uče surfati. I što se onda događa, dupini sami dok plivate pored daske i gledate koji val da uhvatite, dođo na svega par metara do vas i daske i počnu vas istraživati te plivati oko vas. Netrebate se plašiti kad vidite peraju da li su to dupini ili morski psi jer na New Zealand-u nema morskih pasa.

Jednom prigodom Tanja i ja čim smo ugledali dupine, otrčali smo do plaže skinuli odječu i uskočili u ocean i lagano plivali. Postoji pravilo da nikad ne plivate prema dupinima več normalno svojim pute, a dupini su ti koji odlučuju da li če vam prići ili ne. Ocean je bio jako hladan teko da smo se smrzli. Vidjeli smo na nekih 50metara od nas dupine, pa na nekih 30metara od nas, te još bliže na udaljenosti od 20metara kako nas istražuju i onda su jednostavno otišli. Vjerojatno im nismo bili zanimljivi, pa ipak to smo samo mi ljudi. Da smo imali dasku za surf sigurno bi prišli nam bliže. Kad smo izašli iz oceana dobili smo pljesak jer ocean je stvarno bio hladan.



Predvečer smo otišli u uvalu pored uvale s dupinima u očekivanju da ćemo vidjeti žute pingvine kako se vraćaju doma nakon što su cijeli dan proveli u oceanu. Pigvini u oceanu su nevjerojatno brzi, kao da lete kroz ocean, ali na kopnu su jako spori. Nokon čekanja od uru primječujem jednog, te u narednih par sati još nekoliko žutih pigvina. Žuti pigvini su veći od plavih ali za razliku od plavih pigvina žive samostalno dok su plavi pigvini više društvena bića. Žutim pigvinima za put od oceana do svog doma skrivenog u grmlju blizu stijena potrebno je od 10-15minuta do nekoliko sati, a put je dugačak 50-100metara. Stražno se plaše da im netko ne otkrije mjesto gdje živo, odnosno gdje su mali pigvini, te radi toga su strašno oprezni i čim primjete nekog ili nešto što ih plaši, idu se skrit iza stijene ili pak se vračaju u ocean.

žuti pigvin koji pokušava da dođe doma svog gnjezda u grmlju, gdje ga čekaju mladi,100metara od obale oceana

žuti pigvin koji pokušava da dođe doma svog gnjezda u grmlju, gdje ga čekaju mladi, 100m od obale



žuti pingvin koji se prepao i čeka dok se turisti udalje da bi mogao nastaviti put do svog gnjezda

žuti pingvin koji se prepao i čeka dok se turisti udalje da bi mogao nastaviti put do svog gnjezda




Svatkom tko dolazi na New Zealand a voli divlje životinje svakako bih preporučio da odvoji najmanje jedan tjedan i obiđe regiju Catlins.

SLJEDEČA PRICA - AVANTURA U RAGIJI CATLINS II DIO, - slope point (krajnja točka New Zealanda, prekrasni vodopadi ragije Catlins, svetionici i morske hridi, mnoštvo ovaca... !!!

istražujemo dalje po regiji Catlins, južni otok, super avantura u kojoj cemo stići do najjužnije točke južnog otoka New Zealanda!!!

ODLUCIO SAM DO KRAJA GODINE NAPISATI KNJIGU O NEW ZEALANDU KORISTEČI OVE BLOG TEKSTOVE I FOTKE I KOMENTARE (nažalost izgubio sam 7 komentara u ovoj frci oko rušenja bloba u prošlih par dana), TE BI MI SVAKI VAŠ KOMENTAR DOBRO DOŠAO.
hvala!!!
bruno

Post je objavljen 08.03.2006. u 23:45 sati.