Svako dobro za neko zlo. To je pravilo po kojem se odvija moj život. Ono, "tko nema u glavi, ima u nogama" mi je životni moto. Dogodi se i do par puta dnevno. Evo, malo prije. Išla sam do mjesta A po jednu stvar. Moram napomenuti da sam prije sat vremena bila tamo i uzela jedan dio stvari. Nisam ni pomislila da to neću moći samo tak uštekati. Uglavnom, krenula sam s autom + ključevi od auta (nisam ga ni gasila, tak moram misliti na manje stvari), s novčanikom, ključevima od mjesta A i mobitelom. Došla sam. Nisam našla to kaj sam tražila, tj. nije mi odgovaralo. (tu sam već nervozna. jer ako navalim, to mora biti sad! a, navalila sam, a očito nemam kak to izvesti bez toga, a da neš ne potrgam. ne smijem niš potrgati jer je sve posuđeno.) Zaključala. Otišla. Došla na benzinsku po pljuge i čokoladu. Skužila da nemam novčanik. Tu više ne znam da li sam ga uopće uzela. Vratila se na mjesto A. Tu je! Fk. Benzinska. Auto. Aha, čokolada! Benzinska. Auto. Konačno sam doma.
Čokolada nije za mene. To nisam prekršila u korizmi jedne nevjernice. Niti ostale opijate. Sve osim pljuge. Morala sam iskoristiti to kaj sam prvi put nakon pk vremena solo doma cijelo popodne. Dobro, ni nedjelja ne poznaje korizmu bar što se tiče zadnjeg. I prekjučer sam se našla s frendom s kojim se ful dugo nisam vidjela. I ono, morala sam.
Bila sam čak vani za vikend. Nakon mjesec dana od zadnjeg (btw. jednog od najlošijih) izlazaka (u povijesti). Ništa novo. Ništa specijalno. Istina, malo manje pedera. Većina ih je valjda taj vikend bila na Duga partiju. Ne kužim kak 5 ili 10 "huligana" može pretući cijeli tulum. (!?!) Mislila sam da su i gay ljudi normalni ljudi kao i mi ostali. Bar se tak priča. Ja bih se sigurno branila. Ali, bmk. U svakom slučaju, ne podržavam nasilje. Postoje druge metode. He, he... Ma, zezam se...
Ne da mi se smišljati zagonetke. U biti sam lijena za prevaliti onaj put od papira do ekrana. Trenutno sam okupiranija najvećom zagonetkom od svih. Kako se obogatiti? Ne u sitno. Par milijona eura, funti bar. Ne bojim se da bi me lova unesrećila. Ak nisam nesretna, a živim po pravilu "svako dobro za neko zlo", ne znam kakvo bi se to nove vrste zlo moralo desiti, a da me ... aa kak se veli... aha... baci na koljena/obori. Imala bih sluškinje, pomoćnice... Bolje: sluge, pomoćnike, asistente, kuhare i kaj ja znam kaj. K vragu! I čokoladu bi mi otvarali. U nekorizmi, naravno. Podrazumijeva se koje bi seksualne orijentacije bili. Eh, to bi bio la dolce vita.
EDIT: Kakve su to fuckin poteškoće ss blogom? Ne da se nisam mogla ulogirati, nego ja za njih ne postojim. Morala sam se registrirati iz početka! Dosađivala sam im s mailom, a oni niš. Puno vam hvala kaj sam sve morala sama obaviti. Bar nisam morala ponovo pisati HTML kod. Hk na copy paste-u. Stvarno bih si trebala naći pametnijeg posla. Ali, ovak me bar uzrujavaju nebitne stvari, a ne neke životno-opće-važne, ma ne znam kaj, pizdarije.
Post je objavljen 08.03.2006. u 10:04 sati.