..evo ispričat ću vam jednu priču o jednom dečku koji je bio dosta slićan meni..ja i on
smo se jako dobro poznavali..slagali se u mnogo čemu,ali neke stvari bi ipak napravili drugačije..
npr. on nikad nebi napravio pogreške koje bi ja..uvijek je mislio i znao i
želio da neke stvari budu drugačije..ono što sam ja krivo napravio,on nebi nikad..makar je
meni nekad teško bilo neš naparavit kaj baš i nije dobro,i ja sam tog bio svijesta i ipak napravio..on nikad nebi napravio takvu grešku..dugo smo se poznavali.Uvijek mi je davao
savijete koji su uvijek bili korisni,i znao je da će mi pomoći,a na meni je sam bilo da
prihvatim il ne te savjete..
inaće tog prijatelja nitko nikad nije gledao onak kao ja..čak
su ga samo par ljudi upoznali onakvog pravog kakav je on ubiti u stvarnosti..
nije ih bilo mnogo,ali jedna osoba on njih je bila nejgova djevojka i jos par prijatelja koji su i meni jako dobri..
bio je jako dobar,samo što ga nitko nije shvačao..nitko ga nije toliko poznavao..
samo ja i jos jedan prijatelj koji mu je uvijek bio ona jača strana,a ni on ga nije do kraja shvaćao..
svi su mislil da on stvarno ne može bit takav kakav je,nego su uvijek gledali izvana..nisu shvacali njegovu dobrotu ni ljubav..čak ni njegova djevojka,s kojom je bio dosta vremena..
i tako je to sve išlo,dok se jednog dana nije dogodio šok za sve..počinio je samubojstvo..napravio je to na malom raskrižju,tj. na prijelazu na drugu stranu..
samo je zažmirio,pustio svu tugu i bol iz sebe,raširio ruku i napravio jedan korak više..korak koji je sve promjenio..korak koji je značio kraj..
auto ga je odbacio dosta daleko jer je bio mrak,dosta kasno..
svi njegovi prijatelji su vec bili doma,a u to doba mladi ljudi dosta luduju s autima,tako da je brzina bila dovljno velika da ga usmrti..
lezao je na cesti,mrtav,s 3-4 crte krvi preko lica,otvorenih ociiju,
s mp3-om koji je s još uvijek svirao 2 paca..bilo je gotovo..nekim slučajem je naletio jedan poznanik koji je odmah javio majci..užasna noć.
ujutro su par njih saznali za vijest i odmah javili najbližima..ljudi koji su mislili da su ga znali..ostavio je i poruku u kojoj je pisalo da ih je sve voli na jedan drugi nacin,kako god da su se oni ponasali prema njemu..i
to nesvijesno..rekao je da voli svoju djevojku,koja ga je ostavila par mjeseci prije toga,sve je pozdravio i rekao da se ne brinu..
on je znao da je to jedino rijesenje..i onak ga nitko nije shvacao..kao da ga nije ni bilo,ali im je svejedno napisao pismo..
..sprovod je bio jedan od
onih koji ce se pamti..tisuce i tisuce ljudi..svi koji su tvrdili da su si bili dobri s njim i da su ga znali,a nisu ni svijesni..
oni najbliži su stajli u negdje u sredini,ne željeći gledat zadnji put njegovo lice,jer je ionako bilo preteško se pomirit s tim..
par njih,medu njima i njegova bivša djevojka,koju je jako volio,njegov najbolji prijatelj,kojeg sam već spomenu,njegova majka stajali su jedan pored drugog,a nisu bili ni svjesi da njegov duh stoji pored njh s smjeskom
na licu i da prolazu pored svakog,onak u onoj gužvi..pored svakog je stao i potapšao ga po
ramenu s smjeskom na licu..
pokušajte zamislit tu sliku,onaki bijela maica,polu široke plave hlaće,i bijele tenisice..pokusajte zamislit tu scenu..prolazeći pored svakog,došao je i do svoje
bivše djevojke,koja je bilo i kao obićno preljepa,posebna..
stajala je i odjedanput je prestala plakat,kao da je nesto osjetila..podigla je glavu uspravno,smirila se ,a on (njegov duh) je samo prosao kroz nju..odjedanput je zapuhao jedan malo jaci,ali opet umjeren vjetar,koji nitko nije ni osjetio,jer je bio oblacan dan..prosao je kroz nju,njezina kosa se samo zavirila na vjetu,zažmirila je napravila polusmješak na licu i duboko udahula..kao da je osjetila da je prosao kroz nju..u tom trenutku je shvatila sve njegove osjecaje i ljubav..prema svima a ponajvise prema njoj..neopisiv osjecaj..kao da si čist od svega..sloboda..ljubav veselje..neopisivo..tek tad je shvatila njegovu ljubav i osjecaje,za koje nije znala..ali tad je bilo prekasno da promjeni pogresku koju je ostavila..i dan danas znam ponekad vidjet tu curu.ne toliko cesto,jer kad je bio s njom cesce su se i vidli,pa tak i ja..i dosta ljudi koji su ga znali..i opet zive kao da ga niej ni bilo..i opet nista to ne mjenja,a ubiti nisu shvacali da
su imali jednu posebnu osobu pored sebe..mnogi to ne vide..i dan danas ja zelim da se ta osoba vrati,makar se trudim da ju opet osjetim..da budem u njegovoj kozi..fali mi,ali sad se borim sam,bez njega u ovo svijetu i mom zivot..
nadam se da cete mozda nes shvatit iz ove price..mozda shvatite da ima medu vama ljudi koji su jako dobri makar to ni ne znate..a danas je takvi ljudi sve manje,i takve ljude svi vole..pogledajte malo bolje i vidjet cete da ih jos ima..malo,ali ima..
cujvajte se..i zivite zivot bez granica..zato ga i imate..zgrabite svaku priliku..samo
jednom se zivi..
peace
Post je objavljen 07.03.2006. u 16:43 sati.