Napisano crno na bijelom, još uvijek nezna šta.Al je gotovo.Zbunjenost je prevladala.Al je još uvijek zabavno, i dok je tako, može se.Ono šta te ne ubi, ojača te, a ono šta te ojača nemože ne biti zabavno (i bolno).Sjebano je sve to, al je gotovo...gotovo do sljedečeg...ma nemam pojma čega.Nečega.Gotovo do slijedeče lude i urnebesne spoznaje, koje nikad nisu upitne, samo je njihovo podrijetlo neshvatljivo, a nešto u njima čudno.Al što čudnije to bolje!Jer da nije čudno bilo bi obično, a obično je obično dosadno.Dosadno nam se ne sviđa, to nije dovoljno dobro za nas.Treba biti šta zanimljivije, šta zabavnije.Što gluplje, tuplje i luđe to bolje, tek toliko da nije obično.Al to je tu, uvijek među nama.Ta jedna doza idiotizma teče kroz nas kao alkohol kroz ? krv, i uvijek je tu za nove i uzbudljive podhvate, izazove, akcije...Petar Pan leti!E pa i mi smo djeca, vječna djeca, i mi čemo biti ludi.Letjet čemo kroz snove, kroz sunce i dotaknut zvjezde.Biti ćemo crtani junaci, čarobirat, živjeti u svijetu crtiča i bajki."ogledalo, ogledalce, gdje da odem, šta da radim?"Sanjaj.Mašti daj na volju da protumači svijet oko tebe i da ga prihvati u djelovima a druge promjeni.Kad shvatiš da su promjene bolje i potrebne, da nemože sve biti tako jednostavno monotono, prihvati se nekog posla i napravi sam neke promjene. Uzmi čarobni štapić u ruke i "čiribačiribu pretvori se u žabu", i za početak kreni s nečim jednostavnim, i prvog plavca šta ga vidiš na cesti pretvori u žabu krastaču (istina bog malo promotri tu prikazu i najtjeraj ju da ti zahvali na danoj ljepoti).I tako malo po malo, puno žaba, puno kreketanja i još više sranja.Vježba čini majstora!
San-java...sve može biti veselo i lijepoi zvjezde, i mjesec, i more i tako to...sve je dio naše mašte (i pomalo naukovanja).Uči da bi naučio, živi da bi živio, i sve radi zbog sebe.Tko učini više nego šta je ljudsko nije čovjek...Ma jebeš to sta svi okolo seru.Jer jedino istina može zabolit, a dok sipaju takva sranja (koja su možda za njih istina) jadni su i takvi če ostati.No, nečemo pasti na taj njihov kokošji nivo.Biti čemo pametni (koliko je u našim mogučnostima).Jer su oni zapravo oni obični, dosadni i tipični ljudi, u kojima nema zabave.Isprazni su, i imaju više kose na glavi nego pameti u glavi, a sunce im smeta čak i kad ga nema(ovo su samo činjenice).Al mi ih svejedno na neki način volimo (martama, šakama, pljuvačkom, a krv vrije, i kuha se dok jednom ne pukne i sve to odleti u zrak).Al je sve to opet neshvatljivo, nerazumljivo, a ipak je tu, među nama prisutno,živi,leti,diše,gmiže,pjeva,pleše i izvodi ostale svinjarije i pizdarije.P.P
Sliiikiiice od subote.iz Šupka od papilona i tako to malo okolo naokolo.a pank......evo nadam se da su sada svi sretni i zadovoljni!pozdrav
Post je objavljen 07.03.2006. u 14:22 sati.