Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/brokuli

Marketing

Moć kreiranja

Nakon opet malo duže stanke vraćam se u spisateljske vode. Toliko je toga što želim reći, podijeliti, poručiti... toliko viđenja, realizacija, ideja i iskustava...
Pokušat ću to sve nekako uobličiti na najbolji način pa ćemo vidjeti što će od toga nastati.

Dakle, jedna od važnijih realizacija koje sam prije nekog vremena imala je da zaista moram naučiti živjeti u sadašnjosti, u ovom trenutku, a ne stalno bježati u prošlost ili budućnost. A to je nešto što svi stalno radimo. Pokušavamo se bezuspješno uhvatiti za krhke grančice lijepih uspomena ili se prepuštamo nadanju i maštarenju o budućnosti. I time nam i nesvjesno odlazi tako vrijedno, unikatno i jedino postojeće, živuće vrijeme sadašnjosti. Držeći se za lijepe i drage uspomene iz prošlosti, nesvjesno se bojimo da ćemo ih izgubiti ili da više neće biti prilike da nam se tako nešto ponovno dogodi. I tako pokušavamo zaustaviti vrijeme – na trenutak prošlosti. No time stvaramo jedan zastoj, blokadu koja čini prepreku da nam se neke druge lijepe stvari dogode. Možda čak i još ljepše i još bolje! Kada otpustimo prošlost i prihvatimo sadašnjost, tada stvaramo svoju budućnost.

Kada shvatimo da je moguće živjeti samo sada i ovdje, onda automatski shvaćamo da upravo u ovom trenutku mi osobno gradimo našu budućnost i da smo samo mi odgovorni za sve što nam se sada događa jer smo mi to sami iskreirali. Kada bi uvijek bili svjesni koliku moć imaju naše misli i riječi koje izgovaramo, vjerujem da bi nam se život uvelike izmijenio. Mislima i riječima stvaramo odnose, okolnosti i situacije koje nam se događaju. Njima možemo izgraditi veličanstveno carstvo razumijevanja i ljubavi, a jednako tako i prouzročiti veliki kaos, pomutnju i bol onima koji su na neki način s nama povezani.

U prošlom postu sam već natuknula da je naš život poput bumeranga i da je stoga još jedna vrlo bitna stvar koju moramo imati na umu to da sve što drugima radimo zapravo sebi radimo. Možda se to čini već malo izlizanom frazom, no u posljednje vrijeme sam imala toliko lekcija na tu temu da sam ovu poantu odlučila ovdje zabilježiti tako da je svi nekako ozbiljnije shvatimo. Ne kažu badava one stare poslovice: „Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada.“ ili „Kako siješ - tako žanješ.“ To su jednostavna karmička pravila po kojem funkcionira život i svijet u kojem živimo. Sigurna sam da su svi imali neka iskustva na tu temu tako da je ne bih dalje obrazlagala.

Sljedeća realizacija je na temu emocija. Shvatila sam da osnovne emocije na temelju kojih se sve ostale razvijaju su ljubav i strah. One su posve oprečne. I tu postoji jedno jednostavno pravilo: „Tamo gdje je ljubav – nema straha.“ Kada se dublje zagledamo u uzroke svih naših reakcija i djelovanja, uvidjet ćemo da se one temelje upravo na ove dvije emocije. Nešto radimo ili iz ljubavi ili iz straha. Kada se naše aktivnosti baziraju na ljubavi i kada djelujemo vođeni svojom unutarnjom ljubavlju, tada nam je um miran, misli pozitivne, imamo vjere, osjećamo se sigurni, prihvaćeni i tu pozitivnu vibru širimo svima oko sebe. No kada smo vođeni strahom, u nama se rađaju sve ostale negativne emocije, um kuje neke opasne planove, savjest je nemirna, ne osjećamo se sigurnima, oko nas vidimo neke zavjere, ljude kojima ne možemo vjerovati jer smo uvjereni da su oni protiv nas. I zanimljivo je da su obje solucije i uvjerenja istinita. Jer na koncu, mi smo ih stvorili i time kreirali svoju sadašnjost i situaciju u kojoj se nalazimo.

Shvatila sam da sam godinama nesvjesno skupljala strahove koje su mi ljudi koji me okružuju jednako tako nesvjesno ili čak svjesno davali željeći me zaštititi, pomoći ili me izmanipulirati da bi dobili ono što su htjeli. Za primjer mogu navesti način na koji većinu nas odgajaju. Jesu vam poznate ove rečenice: „Nemoj brzo trčati jer ćeš pasti! Pazi kako ideš preko ceste, zgazit ćete auto! Ako mi to ne napraviš do sutra, letiš van!“ Sve su to izjave koje su bazirane na tuđim strahovima koje su bez razmišljanja prenjeli nama, a mi smo ih tako prihvatili uzevši ih više ili manje k srcu i pohranili u svojoj psihi. Time smo već odmalena počeli sakupljati razne strahove i čuvati ih u svojoj nutrini. No te iste izjave mogle su zvučati i drugačije i u nama pobuditi potpuno drugačije, pozitivnije emocije i reakcije. „Vjerujem u tebe i znam da možeš vrlo brzo i uspješno trčati! Kad prelaziš cestu, uvijek pažljivo pogledaj lijevo i desno i onda sigurno pređi cestu! Jako mi je važno da mi to napraviš do sutra jer mi o tome ovisi posao, a i ti ćeš biti time nagrađen!“ Kako vam zvuče ove izjave za razliku od onih prije? Shvaćate što želim reći? Tako je važno da pazimo kako se izražavamo, što govorimo i što mislimo. Sve to zajedno izgrađuje našu osobnost, naš život i oko nas okuplja određeni profil ljudi koji nas okružuju i sukladno tome djeluju na nas.

Najveća spoznaja bila je ta da sam u jednom trenutku uvidjela koliko se tog silnog straha nakupilo u meni da je dobilo tu snagu da me posve zarobi i blokira. Postala sam slaba, nemoćna, nesigurna i toliko vezana da više nisam mogla normalno djelovati. Situacije koje su se počele događati su vodile tome da me bacaju u sve dublju depresiju u kojoj sam udarila u samo dno. I osvjestila se! Otkrila taj životni problem koji me već godina tlači i sputava. Strahovi.
U razgovoru s dragom prijateljicom, pažljiva zajednička introspekcija otkrila je da su se ti silni strahovi toliko razbuktali da su preuzeli kontrolu nad mojim životom i učinili me bogaljem pored zdravog uma i tijela.

U trenutku mi je sinulo: „Moj najveći strah je strah od straha!“ U prvi mah zvučalo je ludo, ali potom mi se razjasnilo. Strahovi su se toliko nakupili, a ja sam ih naprosto potisnula i kompresirala, umjesto da sam ih se rješavala. U jednom momentu su u svojoj silini eksplodirali i pokazali se u svom najgorem obliku. Mojim vladarom. Koja gadna realizacija.
Znate onu uzrečicu: “Budi svoga tela gospodar.“ Otprilike tako nekako, samo što je ovdje bio slučaj: „Strah je tvoga tela gospodar.“

No sreća u nesreći je bila ta da je upravo ta spoznaja ujedno bila i moje spasenje. Otkrila sam svoj najveći problem i sad je jedino preostalo da ga krenem rješavati. Znači pola posla je već obavljeno. A rješavanje tog problema se sastoji u onom jednostavnom pravilu koje sam već navela: „Tamo gdje je ljubav – nema straha.“ Drugim riječima, sve svoje strahove treba zamijeniti ljubavlju. No ono što je učinjeno, učinjeno je. Nema povratka. Rane su već davno napravljene i ne mogu se izbrisati. Pa kako to promijeniti? Ono što mi preostaje je transformirati strah u ljubav. Informatičkim rječnikom rečeno – reprogramirati se. Ta generalna reprogramizacija (možda postoji neki bolji izraz, al ga se sad ne mogu sjetiti) započinje osvještavanjem i gajenjem bezuvjetne ljubavi prema sebi. A to znači treba se voljeti, biti odgovoran za svoja djela i nikada si ne činiti ništa nažao. Možda ovo zvuči jednostavno, no sjetite se samo koliko ste puta za sebe pomislili ili za sebe rekli: „Kako sam glup! Pa ja sam totalni nesposobnjaković! Ja bi to htio, ali mislim da ipak nisam dovoljno dobar za to.“ ili nešto tome slično, da dalje ne nabrajam. Upravo takvim izjavama mi se podsvjesno sabotiramo, povređujemo se i uvjeravamo da nismo dobri. I shodno tome niti ne zaslužujemo nešto bolje. I to je poruka koju drugima šaljemo o sebi. A kako je naš stav prema sebi samo uzor drugima kako da se ponašaju prema nama, takve situacije nam se i događaju. I drugi se prema nama tako i ophode.

Reprogramiranje se sastoji u stalnom ubacivanju drugačijih, pozitivnih informacija - programa u naš um koji će s vremenom prevladati nad onim starim negativnim i tako nas posve izmijeniti, kako iznutra, tako i izvana. Bit ćemo bolja osoba, zadovoljna i sretna sa sobom, u sebi.

Toliko je važno voljeti sebe i biti dobar prema sebi jer ćemo se tako prirodno ponašati i prema drugima, a oni će to osjetiti i jednako nam uzvratiti. Ovo su sasvim jednostavna i logična pravila razvijanja odnosa koja nam izgrađuju naš cijeli život i svijet u kojem rastemo i razvijamo se.

Dalek je put za one koji žele otkriti svoje dubine. Kontrola uma, svojih misli i riječi te razvijanje ljubavi u sebi su početak. Transformirati svoj strah, negativne emocije i zamijeniti ih lijepim mislima. Djelovanje iz ljubavi čarolija je kreiranja koja će u našem životu stvoriti takvu sreću da ćemo moći biti samo zahvalni na svakom trenutku i događaju koji se u njemu odigra.
I ne treba se bojati. Jer sve što nam se u životu dogodi povoljno je, i tu je samo da nas nečemu pouči. Kako istinski, bezuvjetno voljeti. Svatko od nas sazdan je od čiste ljubavi. Doći do sebe, znači doći do te ljubavi.

Život je igra, jedno veliko iskustvo, a mi smo njegovi kreatori!


Post je objavljen 19.02.2006. u 20:34 sati.