još se skupljam.
u biti, cili se dan pokušavam skupiti i napraviti nešto konstruktivno. napustila me volja za davanjem ispita ima već dobra dva tjedna i samo bi spavala i izlazila. kad termometar dođe u pozitivno stanje, meni se putuje. bilo di. samo da nisam na jednom mistu. a kamoli za "radnim" stolom.
i tako sad, doša mi je rođak najdraži, on i sestra su otperjali vanka razbijati se i družiti se sa razno-raznim zanimljivim personama, a ja stojim doma i zlo mi je i slušam rekvijem od azre i ne znan šta bi sa sobon.
to je letargija. i oksimoron jer šta? ja bi PUTOVALA.
zato mi je lito najdraže godišnje doba. apsolutna sloboda. prst u zrak pa makar po županiji...
mada mi je ponekad baš kul glumiti kvazi intelektualku u vječnoj gužvi. al brzo me prođe volja za tim.
jer je caka baš u onom - glumiti. motati se po faksu, kava broj jedan, dva, tri, četri, kraćenje pauza posjećivanjem izložbi koje ti se smiju i tako to.
računi su mi lajtmotiv. čari samostalnog života. o jeah.
hibernacija dakle traje još ovaj tjedan. i ako uspješno ishiberniram, okrećem se putovanja.
ili bar planiranjima istih. to je bar zabavno.