Jeste li ikada razmišljali o anđelima u vašim životima?
Jeste li ikada razmišljali o ljudima koji vas uče slušati život i kako ga živjeti?
Jeste li ikada razmišljali o pojedincima koji su vas dotakli ne rukom već pjesmom srca?
Dugo nisam ništa ovdje pisala, toliko mi se toga dešavalo u životu i kad se sve riješilo nisam znala o čemu da pišem…
I danas se sjetih… Sjetih se nekih ljudi i sjetih se kako me netko dotaknuo ovih dana dublje i nježnije nego ikada do sad. Kakav je to osjećaj!
Znate li kakav je to osjećaj kad vas netko pogleda u oči i u njima vidi dubinu, ponor, bezdan? Kakav je to osjećaj kad vas trnci prođu sa strahom jer niste više sigurni pred tom osobom, znate da ništa ne možete sakriti… Oči ništa ne mogu sakriti. Zidove ruši. Obrambene mehanizme nadmudruje ljubavlju.
Kako je to slatki strah…
Zanimate tu osobu, želi vas upoznati više nego vi poznajete sami sebe, želi upoznati ono što ni vi ne želite znati… i nakon što joj otvorite srce ona vas zagrli ljubavlju… I puštate je u svijet u koji ste se uvijek skrivali, koji je samo vaš i u kojeg nikad nikoga niste pustili, makar vas to ubijalo. Jer do tad nitko nikada nije zaslužio da ga pustite u taj svijet zvijezda gdje svira vaša glazba srca i gdje se nalazite jedino s Bogom koji vam je i dao taj svijet kao najvrjednije što imate…
Imam anđela. Od Boga poslana. I došao je u trenutku kad sam prestala vjerovati da postoji, kad sam ga prestala prepoznavati u ljudima oko sebe. Preko njega mi Bog iskazuje svoju beskrajnu ljubav i slama me da bi me ojačao… Preko njega Bog ublažuje svaki pad. Preko njega me Bog uči ljubavi.
Preko tog anđela Bog me uči ponovno disati… Kako je Gospodin dobar prema meni!!!!
Post je objavljen 18.02.2006. u 18:54 sati.