Jučer me nazvala ona.
Bilo mi je neopisivo drago čuti je.
I podsjetila me na višetjedno (da ne kažem višestoljetno) izbivanje s bloga.
I ja sam joj se odmah izjadala.
Onako, bez zadrške.
Sve sam joj rekla što mi je na duši.
A ne tiče se ljubavnog života.
Zapravo, indirektno da.
Točnije, tiče se posla.
Koji će tijekom i neposredno nakon realizacije neminovno utjecati i na ljubav.
Nešto zbog čega bih još do prije pola godine bila presretna.
A sad mi se čini neopisivim balastom i ne želim.
Po prvi put u životu mi je u potpunosti jasno što znači ona stara kineska (je li kineska?!):
Pazi što želiš jer bi ti se moglo i ostvariti.
Ne znam jesam li je točno iscitirala.
Ispravite me ukoliko nisam.
Ostvarilo mi se ono što sam (donedavno) jako željela.
A ja na to ovaj put nisam spremna...
Pokušavam se utješiti onom starom (ne kineskom) Sve ima svoje razloge.
Jer ako ovo ima razlog, nadam se da je dobar.
Love you.
You too.
Post je objavljen 17.02.2006. u 13:24 sati.