Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sinovima

Marketing

NOVI-STARI POSAO?

Maleni. Nisam vam dugo pisao. Od kada imate mobitel, čujemo se svaki dan. Moram se suzdržavati da vas zovem samo jednom dnevno. Strah me da vam ne dosadim s pozivima. Kada vam je majka kupila mobitel, znao sam da to radi iz potrebe da kupi vašu ljubav. Nije mi bilo pravo. Znao sam da vam mobitel ne treba jer ideš u drugi razred a škola ti je dvadeset metara od stana. S balkona možeš gledati u učionice. Sada imam osjećaj da više sudjelujem u vašem životu. Znam svaki dan gdje ste i što radite.


Svaku večer prije spavanja imam ritual pregledavanja fotografija koje smo snimili. Sjetim se svakog našeg zajedničkog trenutka. Nasmijem se i zadovoljno odem u krevet. Ni sada nisam mogao izdržati da ih ponovno ne pogledam.


Poslao sam vam paket s sokovima i dvd-ovima. Nisam vam stigao slike prebaciti na cd, jer mi je računalo neispravno. Ne radi mi cd-rom a nisam imao vremena da se prespojim na drugo računalo i da vam to presnimim. Tako sam bio ponosan dok sam vam slao paket. Ritualno sam ga slagao i nadao se da ga vaša majka neće baciti u smeće. Jasno mi je da to što sam vam poslao ne može sudjelovati niti u djeliću vaših životnih troškova. Ipak mi pruža zadovoljstvo jer vam prije nisam mogao ništa pružiti. Dok ste bili ovdje, potrošili smo za moje uvjete mnogo novca. Moram vam još reći to da je iza mene ostalo pokretne imovine u protuvrijednosti dvadesetak godina prosječne Hrvatske alimentacije. Sada od tog nema ništa. Sami ste vidjeli gdje je to sve završilo i tko je uzeo novac od tog. O tom ču vam pisati neki drugi put.


Dok ste bili ovdje pokazao sam vam što radim. Znam da vam je teško razumjeti da moram raditi svaki dan petnaest sati da bi pokrio osnovne životne potrebe. Možda sam mogao naći i normalniji posao. U prvim danima mi je to odgovaralo jer imamo isplatu novca svaki dan. Odgovaralo mi je da što više radim jer sam manje razmišljao o problemima. Jako me pogodilo kada si mi pričao kako si preko informacija tražio moj broj telefona, jer ti majka nije dozvolila da me zoveš.


Kada bi našao drugi posao, kod drugog poslodavca, tada nebi mogao biti s vama dok imate praznike. Želim da svaki vaš slobodan dan provedemo zajedno. Sada je došlo vrijeme da ipak krenem u nekakav ozbiljniji posao. Planiram se ponovno baviti poduzetništvom. Shvatio sam da se nikada više ne želim baviti poslom koji sam prije rado, prije nego što sam došao ovdje. U potpunosti sam razradio ideju što i gdje bi radio. Već sam vam pričao o tome dok smo bili ovdje. Privukao me taj posao zbog tog što su ulaganja relativno malena. Brz je obrtaj uloženih sredstava i poslovanje je moguće širiti uz malu organizaciju poslovanja. Primijetio sam da ovdje ljudi imaju vrlo malo mašte u organizaciji i promidžbi svog posla. Sve se odvija u nekakvim zadanim okvirima a tako je malo potrebno da bi se istaknuo među drugima i bio prepoznatljiv. Kod nas ljudi ipak imaju više mašte i poduzetničkog duha bez obzira na veličinu ovog grada. Kada bolje razmislim vidim da među uspješnim poduzetnicima su ipak ljudi iz naših krajeva. Ovdje ljude oduševljavam s idejama o tom kako je moguće s vrlo malo truda istaknuti svoj proizvod među hrpama ostalih. Svi mi kažu kreni, što čekaš.

Bez obzira na mala ulaganja u posao ipak nemam novca da ga pokrenem. Već se neko vrijeme dvoumim dali da nazovem nekog od naše rodbine i da posudim novac. Kada sam došao ovdje spavao sam ispod mosta među skitnicama narkomanima i alkoholičarima. U to vrijeme sam želio pokazati sebi i svima da sam sposoban krenuti sa samog dna društva i ponovno uspjeti. Nisam želio prihvatiti pomoć od nikog. Tada su me mnogi zvali, slali poruke i nudili pomoć. Razmišljam se da kada bi nazvao nekog i zatražio pomoć, dali bi to značilo da odustajem od svog puta od dna do vrha društvene ljestvice, samostalno bez ikoga. Dali to znači predaju sada kada imam relativno normalan život. Kada imam gdje spavati i što jesti. Možda me ipak strah da iz nekog razloga budem odbijen. Dali bi me to ponovno vratilo natrag u mom duhovnom razvoju? Mislim da ipak nebi bilo pošteno da sada zovem nekog i tražim novac a nisam se nikom htio javiti kada su me ti ljudi zvali i brinuli se za mene. Uzeo sam nekoliko dana slobodno da o svemu razmislim i odlučim što da napravim. Želim dobro razmisliti jer je pred mnom odluka koja mijenja moje stavove o samostalnom uspjehu. Ipak me jako golica ideja o privatnom poduzetništvu. To je posao koji sam radio cijeli život. Tu se najbolje snalazim i to je moje prirodno okruženje.


Post je objavljen 15.02.2006. u 17:08 sati.