Može li se u običnom prolazniku na ulici vidjeti dobru dušu koja bi saslušala? Možda sam se ponadala zbog blagih i dobročudnih bora na licu,
Tko bi uopće danas slušao??
Zato vodimo dnevnike, bilo one koji mogu postati pljesnivi i čitani unucima jednog dana, bilo virtualne u kojima nam stranac primoran isto nekim okolnostima da sjedne za kompjuter može uputiti neku ugodnu riječ.
Nadam se...da...
U svakom slučaju,
Dobar dan, stranče!
i hvala ti toliko što si pročitao ovih nekoliko redaka...što bi tek napravio da kažem sve na duši?Pobjegao? Vjerojatno...no fala na toplom pogledu koji zamišljam...možda si blizu no tako daleko...vidjeti ćemo!
Post je objavljen 12.02.2006. u 23:06 sati.