Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/skota

Marketing

SAMO TI

Taj dan je padala velika kiša. Gromovi su obasjavali tamne oblake. Snažna bura je njihala stabla. Netko je počeo kucati na vrata. Točnije, lupao je rukama i nogama po vratima. Pitao sam se koja je budala izašla po ovom nevremanu i još došla meni u posjet.
Bio sam uvjeren da nije nitko koga poznajemo, jer ne bi došao po ovakom vremenu. Zato sam uzeo pušku. Lupanje nije prestajalo. Prije nego ih je otvorila, Neda je rukom očenjala da sam lud. Nisam se složio s njom. Mogao je biti lopov. Mogao je biti neki manijak. Mogao je biti bilo tko. Ali taj put je bila ona, naravno. To i je bilo pravo vrijeme za njenu posjetu. Njene pozdravne riječi su bile:
-Grom te ubio zete,što ne otvaraš više ta vrata!
Moja punica uvijek svoje svadljivo raspoloženje dijeli samnom. Ne znam zašto. Možda sam joj drag.
Nakon što je odložila kišobran opsovala je Boga i dvije Gospe, jer pada kiša kao luda. Onda je vrisnula punim plućima. Svi smo pogledali u nju. Ona je prstom pokazivala u kut stropa. Svi smo pogledali, ali ništa nije bilo tamo gore. Onda je pobjednički uzviknula:
-Vidim je! Tamo je! Jesi li ćorav zete,crko dabogda!
Blesavim pogledom sam joj dao do znanja da ništa ne vidim i da ne razumjem što mi pokušava reći.
-Paučina! Paučina Zete !- pobjedonosno je rekla i hodajući prema dnevnom boravku nastavila vikati i pokazivati prstom : - Eno još jedna... i tamo ...i ovdje je ima...
To što je ona pokazivala nije me brinulo nimalo. Ja znam da paučine i pauka nema nikad, jer se ja bojim pauka. Neda to zna i onda dobro pazi da koji nebi zalutao u kuću. Moja punica uvijek mora nešto prigovoriti ili bi umrla.
U dnevnom boravku sam je upitao, samo da bih promjenio temu o paučini i prljavštini i prašini koju samo ona vidi, skenira je kao rentgenom.
-A,kad ste došli?
-Što!? Pa gdje ti živiš zete? Idem, idem ne mogu gledati više ovu paučinu! Kopa mi oči.
-Ma stani, popit ćemo kaficu kadte već vrag donio po ovome vremenu..
-Ne! Idem, idem reći onoj tvojoj ženi što ne čisti ovoliku paučinu. Sva sreća da sam ja došla, jer si ti zete ćorav. Grom te ubio, ništa ti ne vidiš.
Otišla je brbljajući u kuhinju k Nedi. Punac je tada mogao doći do riječi, pa me upitao:
-Pa da đe si zete, otkad se nijesmo viđeli?
-Ja mislim od prošlog puta.
-Ma zete, što ti ono punica govori?
-Ma, pusti luđakinju. Nego, hoćeš li ti rakiju pa kaficu, ili kaficu pa rakiju?
Malo je razmišljao.
-Me, daj obodvoje...Nego kako si ono reko za punicu...luđakinja, je li?
-Nemoj mi je spominjati.
Njih dvije su ostale u kuhini piti kavicu i usput su pravile ručak.
Punac. Punac je prirodno šutljiv i zato je s njim teško naći zajednički jezik. U osnovnoj školi je od prvog do osmog razreda imao jedan iz Hrvatskog. Budući da nismo imali temu za razgovor, nudio sam mu video igrice da igramo. Onda partiju šaha - barem bi rekli jedan drugom šah. Onda sam predložio da igramo poker u svlačenje. Budući da ni to nije želio predložio sam da se igramo s Dalilah žmurice. Samo je želio još jednu rakiju.
Do ručka mi je vrijeme sporo prošlo. Pucao sam od znatiželje što su one to skuhale. Inače moja punica voli kuhati u velikom loncu da može staviti sve i svašta. Ne pretjerujem, ali ono što sam tada pojeo nisam nikad u životu, a i neću tako skoro. Od tog unikat jela mi se samo podrigivalo. Neko vrijeme sam uspjevao biti pristojan. Ali ipak mi se omaklo. Svi su me pogledali. Da bih prekinuo neugodnu tišinu, našalio sam se:
-Ovo je jedina riječ koja nedostaje Hrvatskom jeziku.
-Ljubavi,radije se ispričaj.
Neću. I nisam. A neću se ni vama ispričati.
Svatko može podrignuti. Što da je Michael Jackson podrignuo? To bi bilo opravdano. Kad bolje razmislim, vjerojatno bi i on završio na sudu, ali pustimo sad to. Kad sam ja u pitanju onda je to nešto strašno. Malo su mrmljali da sam nepristojan i to nije dugo trajalo. A onda je punac, roz smiješak- a i on progovori kad ne treba- bacio kost između mene i svadljive punice:
-A,kako ti ono zete voliš rijet za punicu? Pušti luđakinju?
-Pa, tako nekako.
Punica je prijeteći podigla prst, ali ipak je zadržala ljubazne riječi za sebe.
-Ljubavi, kako se to ponašaš?
-A kako?
-Kao da nisi moj muž.
-Pušti ga, šalio se bogati.
-Ja...ja...nemam riječi.
Bolje svašta jesti,nego svašta govoriti. Zato sam odlučio ušutati. Svoju odluku sam dokazao u dnevnom boravku. O čemu god da su pričali ja nisam imao komentara. Pio sam kavicu i pušio cigar za cigarom. Pokušavao sam se sjetiti što je pisalo u tjednom horoskopu. Inače ne vjerujem u ta predviđanja, ali nešto sam zanimljivo pročitao. Bio sam uvjeren da je pisalo o punici. Mozak mi je blokirao i ne možeš se sjetiti.
U toj zamišljenosti uzimao sam puničine cigare. Ne bih ja ni primjetio da mi ona nije rekla:
-Samo ti puši moje cigare,grom te spržio luda. Ma popušit ću i ja tebi kad dođeš kod mene,zete.
Upitno sam je pogledao. Ona je ponovila od riječi do riječi. Još mi nije bilo jasno što točno želi reći, pa sam je upito:
-Ti češ meni popušiti?
-E, e, crko dabogda.- potvrdno je odgovorila klimajući glavom.
Pomislio sam da je to sigurno neka šala na moj račun,jer to oni često znaju činiti. Pa dobro, ako je to šala idemo se onda šaliti.
-Svi ste čuli da je rekla da će mi popušiti. E kad je tako, mesec joj njezin, eto mene sutra da mi popuši.
Punica je skočila i naredila mužu da je odmah vodi kući. Bilo je uzalud bilo što reći. Odlazila je brbljajući kako žali ćer za koga se udala i ako ima imalo pameti u glavi poć će odma s njima nase doma...
Punac mi je odlazeći namignuo,dajući mi do znanja kako njemu šala mala ne smeta i kako će sutra već biti bolje. Čim ih je Neda ispratila okrenula se meni i...to je jako duga priča.
Sutradan sam se sjetio što je pisalo u horoskopu: mogući problemi s punicom. A neslane ili dvosmislene šale mogu prouzročiti veče probleme (s punicom). Ponavljam, ne vjerujem u ta predviđanja, ali nije mi jasno kako su samo pogodili.
Budući da mi nije bila namjera naljutiti punicu, jer je ionako uvijek ljuta na mene, odlučio sam je odljutiti. Kako? To je bio problem. Ako joj donesem šteku cigara mislit će da želim da mi popuši.... Ako joj donesem cvijeće mislit će da joj se udvaram. Onda sam sebe pokušao zamisliti u njenom položaju. Priznajem nisam ništa uspio smisliti. Neda mi nije željela pomoći, a ni pričati sa mnom dok se ne pomirim sa punicom. Odlučio sam na kraju otići k njoj pa što bude. Uz put sam svratio u samoposlugu i kupio joj čokoladu.
Zatekao sam je na taraci ispred kuće kako sjedi za stolom. Pravila se da me ne vidi. To mi je bio znak da je još ljuta na mene. Sjeo sam joj nasuprot. Otvorio sam usta da nešto kažem, ali baš tada sam zaboravio što sam želio reći. Blokirao mozak. Nikako da se sjetim što sam imao za reći. Grobna tišina. Onda je postala neugodna tišina. A onda je ona prva progovorila:
-Što si došao, grom te ubio luda?-nije pogledala u mene.
-Da ti dam ovo.- brzo sam gurnuo čokoladu prema njoj.

Gledala je čokoladu. Onda je uzela i okretala u ruci. Onda je pogledala u mene pa u čokoladu,tako nekoliko puta.
-A da popijemo kafu, nerodio se više takav dabogda?
-S tobon i bez cukara.-

- I oćeš, zemja te progutala, takva luda.
Naljutio sam punicu dvosmislenom šalom. To mi je bio prvi i posljedni put. Grom me udario luda ako je više ikad naljutim! Ako se vama dogodi da naljutite punicu iz nekog drugog razloga kupite joj čokoladu. Ali nemojte bilo koju. Eto,na mojoj je pisalo - SAMO TI.




Post je objavljen 09.02.2006. u 14:53 sati.