Now that she’s back in the atmosphere
With drops of Jupiter in her hair
She acts like summer and walks like rain
Reminds me that there’s time to change
Since the return from her stay on the moon
She listens like spring and she talks like june
Tell me did you sail across the sun
Did you make it to the Milky Way to see the lights all faded
And that Heaven is overrated
Tell me, did you fall for a shooting star
One without a permanent scar
And did you miss me while you were looking at yourself out there
Now that she’s back from that soul vacation
Tracing her way through the constellation
She checks out Mozart while she does Tae-Bo
Reminds me that there’s time to grow
Now that she’s back in the atmosphere
I’m afraid that she might think of me as plain ol' Jane
Told a story about a man who is too afraid to fly so he never did land
Tell me did the wind sweep you off your feet
Did you finally get the chance to dance along the light of day
And head back to the Milky Way
And tell me, did Venus blow your mind
Was it everything you wanted to find
And did you miss me while you were looking for yourself out there
Can you imagine no love, pride, deep-fried chicken
Your best friend always sticking up for you even when I know you’re wrong
Can you imagine no first dance, freeze dried romance five-hour phone
Conversation
The best soy latte that you ever had...and me
Tell me did the wind sweep you off your feet
Did you finally get the chance to dance along the light of day
And head back toward the Milky Way
Tell me did you sail across the sun
Did you make it to the Milky Way to see the lights all faded
And that Heaven is overrated
Profesor iz Engleske, Eamon, koji mi predaje engleski u skoli me sjetio ovog pjesmuljka koji mi je nekoc uzasno bio prirastao srcu - jos iz onog doba kad sam bila stopostotni sanjar - sa suncanim naocalama koje su eliminirale oblake i koje su umjesto da sprjecavaju sunce da mi tuce u oci siv i bezlican grad pretvarale u raj, a ljude u dobrocudne susjede koji su ti se smjeskali i pozdravljali te cim su te ugledali.
Danas su se stvari lagano promijenile, no ova pjesma mi nekako budi zelju za optimizmom.
Ono...dodje mi da u svemu trazim svijetlu stranu.
Dodje mi da lagani pesimizam i realizam potisnem u podsvijest i zadrzim ih u rezervi - a dotad da se tjesim s onim "bit ce bolje" kad naletim na problem i da skupim hrabrosti da preskocim kamencic.
Infatti, vise mi se isplati - jer zivot je kratak - a ja bi ga voljela prozivjeti cijelog, bez da trosim sekunde od suhog zlata razmisljajuci o necemu sto je bilo i proslo i smisljajuci milijun i jednu priliku u kojoj bi promijenila misljenje i odluku, te postupila drukcije - da imam vremenski stroj.
Ali ja ga nemam, i on ne postoji.
A i da postoji - ono sto sam dosad dozivjela i prozivjela mi je bila nekakva vrsta skole u kojoj sam ucila i mijenjala se, formirajuci milijun i jedan stav, stil i misljenje.
Mijenja se kroz cijeli zivot, uci se kroz cijeli zivot i zivi se cijeli zivot.
Ja zelim osjetiti miris cvijeca i trave u proljece, zelim okusiti morsku sol na kozi ljeti, zelim kisnuti pod mocnim oblacima u jesen i zelim raditi andjele u snijegu zimi.
Ja zelim zivjeti - a kamencic na putu se uvijek moze preskociti, zaobici, ili ga pak pomaknuti uz rub staze.
Nista nije nemoguce - a ni nebo nije granica vjerujes li.
Nije vazno u sto da vjerujes, samo da imas vjere.
Neki vjeruju u znanost, neki vjeruju u krscanskog Boga, neki vjeruju u Alaha, neki u Zeusa ili Afroditu, neki u Sotonu...ja vjerujem u vjeru samu i zivot.
Nikad nisi sama - uvijek ti je vjetar u kosi, zemlja pod nogama i nebo iznad tebe - a drvece kad progovori, mudrije je od najveceg humanog mudraca na svijetu.
Samo ga treba znati slusati.
Post je objavljen 08.02.2006. u 21:55 sati.