Živim na trenutke
Jer me slomio
Jer ga volim
Jer me prezire
Jer ne zna voljeti
Jer se boji
Jer se bojim
Zivim
Kada ga nema.
U glavi
U duši
U srcu
U košmaru misli
Na glasnicama
Vristim
Uplašeni pogled
Vrištim
Htjela bih plakati
Zbunjena
Samo on hvata glas
Vrištim
Samo on diše
Vristim
Boli me utroba
Manta mi se pred očima
Miris kave
Motor na ulici
Njihovi glasovi
Ne vidim
Ne vidim
Kraj
Mutno
Crno
Nepovratno
Nisam htjela
Budim se
Zaslijepio me
Nemoć
Bijes
Frustracije
Na lajni
Ali slobodni
Kao kad vjetar nosi prasinu
Vrati riječi
Neka nisu prešle usne
Vrati riječi
Neke nisu presle usne
Vrati ih ti koji si mi dao više nego mogu podnijeti
Jer svima mogu reci oprosti
Jer njega ne mogu ni u oči pogledati
Jer ne mogu spavati
Ni plakati
Ni žaliti se
Ni tražiti rame
Ni dodir
Ni razumijevanje
Jer mu se gadim
Jer me mrzi
Jer bi volio da nisam tu
Jer je odustao od mene
Jer ne želim odustati od njega
Jer ne mogu početi s njim
Jer je udaljen
Korak
Premalo
Jer bih htjela da nije java
Samo loši san
Jer mi ne trebaju točke ni zarezi ni uskličnici. Jer sam izgubljena u ponoru njihovih osjećaja. Jer sam zapetljana u svojim pokušajima. Jer sam probala sve i ne ide... jer ne znam kuda. Svi putevi su utabani. Sve sam ih prošla. Jer ne tražim krepku zelenu travu... jer nema ni komadića suhe zemlje. Jer je 20 godina isto i ništa se neće promijeniti. Jer su krivi oni. Jer smo krivi svi i nitko. Jer mi nitko nije pružio ruku. Jer nikoga nije briga. Jer ponekad se osjećam krivom za sve. Jer da ne postojim bili bi sretniji....on bi bio sretniji....tata bi bio sretniji...jer me nikada otac neće pogladiti po glavi....jer majka nikad neće znati volim li špinat.... jer sam samo pokušavala...trošila se putem...prodala se putem....jer sam ubila smijeh....
...ne sjećam se slobode...
Post je objavljen 06.02.2006. u 10:04 sati.