Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bllankk

Marketing

*Confusion*


Evo dragi moji, imam osjecaj kao da me ovdje vec nije bilo stotinu godina a ne samo tjedan dana. I zaista nisam ja tome kriva. zaista.
Mislim da cu imati srece ako uopce uspijem objaviti post. Internet ponekad moze biti stvarno koristan, ali ponekad zna biti i takva gnjavaza kad se zasteka.

Toliko toga vam imam za reci da mi se na tisuce misli vrzma po glavi a ja kao da od tolike zestine ne mogu povuci ruku i uhvatiti jednu. I onda, kad je toliko puno stvari u glavi, i kad mi se svaku milisekundu nesto drugo mota po glavi, imam osjecaj da me prsti ne slusaju, jer ne znaju koju bi rijec, koju misao, prije otipkali.
Zapravo, vrlo je smijesno kako od toliko tema glava ti za cas moze ostati prazna jer ne znas koju bi dohvatio :)
Osjecaji su tako slozena stvar. Ponekad se milijun tema zapravo uvijek svodi na jednu, samo ih treba posloziti na pravo mjesto, poput puzla, da bi se pravilno ispreplele i tvorile nekakvu cjelinu. A ovako su samo nabacane kao jedna velika hrpa rublja izmijesana u svim bojama. I crnog i bijelog i sarenog. Svega tu ima.

Ne znam da li se i vi ponekad ovako osjecate kao ja. Imam zbrku misli u glavi, tako da me vec pocela i hvatati glavobolja. Cudno mi je zapoceo dan i mislim da ce tako i zavrsiti. Probudih se, otvorih oci, misleci kako cu se u miru moci dovuci do kupaone i nabrzaka napraviti one jutarnje rituale, pa se bacit na neku klopu.
No, u mom razmisljanju me omela jedna susjeda histericno ulazeci u kucu i vikajuci iz sveg glasa. O da, takvo budjenje mi je zaista "dobro" prisjelo.
Ipak nista, zakljucila sam i pokunjeno se bacila u svoj topli krevet. Nisam danas bila raspolozena da se borim s glasnim osobama vec od jutra. I tako sam odlucila pricekati dok ode. E to je potrajalo. Ali kako sam ponekad vrlo strpljiva osoba, i nije mi to bio neki problem.
U cijelom tom vremenu nekako mi je prosao onaj osjecaj da mogu dobro zapoceti dan. Zapravo, imala sam osjecaj kako mi je neka sila poremetila onu jutarnju ravnotezu i sad se osjecam zbrkano.
Zaista se po jutru dan poznaje :)

Citanjem mojeg iscrpnog jutarnjeg budjenja, mislim da ste shvatili kako nisam bas presposobna za ikakvo daljnje tipkanje po tipkovnici.
Zato - jedan veliki poljubac - do sutra :)

UPDATE:
Krivo ste me shvatili sto se tice onog prijasnjeg posta :)
Nije rijec o osobi muskog spola, vec o jednoj mojoj sad mi vec dragoj frendici :)


Post je objavljen 04.02.2006. u 14:30 sati.