„Čovjek je izmislio kotač da bi što brže pobjegao od sebe, a onda mu se dogodila povijest. Neki od nas uz tu opću, imaju još i svoju vlastitu, ne manje strašnu povijest od koje uzaludno bježe čitavog života. Zato mi je ulaz u kuću gdje sam odrastao oduvijek izgledao kao klopka.“ Zoran Ferić, Djeca Patrasa.
Nekako sam poželjela zadovoljiti znatiželju i shvatiti (saznati) koliko je ono losvegasko Uzimam uistinu Uzimam, a ne zapravo Uzimam, ali ne znam na koliko dugo. Je li brak postao modni krik ili je to priča kojom se plaše mala djeca koja su zbog neposluha kažnjena odlaskom u krevet bez večere i slušanjem o strašnim nemanima iz Bračne šume?
Da, udana sam i brak je za mene svetinja (bar ga još uvijek kao takvog doživljavam unutar sebe). No, do kada je on takav? Kada postaje mračna strana ulice i kada ljudi bježe ne onu sunčanu stranu? I zbog čega, zapravo, bježe? Je li taj bijeg opravdan i je li sam sebi svrha ili smo se umorili pa ajmo konačno probati nešto drugo što čudnovati restorani nude na menuu? Odgovori i shvaćanja će biti različiti, znam to. Da, možda čak doživim i koje priznanje jer, ruku na srce, nitko neće saznati pa zašto ne bih priznao/la?!
Gledam tako ja u ljude za koje znam kakvi su i što čine i pitam se što ih tjera na potpunu požrtvovnost ili na ludi izlet kod neke tamo koja ima svilene plahte drugačije boje nego što ih imaš ti doma? Nemojte pomisliti kako sam mišljenja da su samo muškarci naklonjeni nevjeri. S kim oni to varaju svoje žene, nego s nečijim tuđim ženama?! Znači, proces može biti i obrnut.
Nije mi više sexy! Ma, kad joj pogledam u dupe odmah se sjetim slavonskih oranica koje žedno čekaju kišu. E, da su joj sise samo malo veće…poput onih koje nosi konobarica iz birtije preko puta. Draga, dišeš li ti? Nisam čuo ni glasa od tebe u krevetu već zadnje dvije godine. Ma, žena mi izgleda kao da je uzela paletu sjenila i natrljala to po cijelom licu. Nikako da shvati da su maškare u veljači.
Uh, trbuh mu visi da jadan više nije u mogućnosti vidjeti ni vlastita stopala. A da si nekad opere noge? Ne zna li on ni jednu drugu pozu? Ajaj, pogledaj koliki mu je. Mojem mužu je prestao rasti u trinaestoj godini, dam glavu! Samo da me zgrabi tim mišićavim rukama i doživjela bih multiku, odmah!!!
Je li to kreće od toga? Od takvih jadnih primisli? Godine prolaze, a s njima i oni dobri fizički atributi. Kako moji, tako i mojeg muža. Bez iznimke. Naravno, nemam love za estetski nož pa zato nemam ni tu famoznu iznimku. Vjerujem kako ipak u većini slučajeva kreće s fizičkim preduvjetom, a završava s nečim puno gorim…i tu nema razlike kod spolova ni u godinama. Ok, zadovoljio si svoju fizičku potrebu jer ti je žena fakat zakazala u kućnoj radinosti, a kaj onda kada se fizika pretvara u kemiju? Nema tu neke određene formule. Kaj kad se fizika pretvorila u fiziku i dobijemo još jedno malo stvorenje koje prkosi svim zakonima gravitacije? Kaj onda? Lupamo glavom u zid s isprikom Da sam barem držao „zvijer“ u hlačama. Mogla sam jednom držati noge skupljene, a ne glumiti spravu u teretani!
Ajmo izračunati (nije teško)! Koliko smo ljudi povrijedili i učinili ih nesretnima (naravno, govorim o slučajevima kada nismo bili baš dobri provalnici i detektiv žena/muž nas razotkrije, ili smo pak toliko glupi pa priznamo (jesam za iskrenost, ali iskrenost isto graniči sa zdravim razumom i glupošću))? Koliko nesretnih i gnjevnih ostavljamo iza sebe? Jesmo li uvjereni da on/ona koja dolazi u futuru posjeduje sve kvalitete koje će nas uspjeti zadržati na lancu? Ne znam.
Možda, kažem MOŽDA, ima nešto u onoj izjavi Ljubav nema nikakve veze s tim i to zaista nema nikakve veze s njom/njim. Da, možda. To ostavljam vašem vlastitom sudu i vašoj percepciji osjećaja.
Moram priznati jednu stvar, tek kada sam se udala shvatila sam težinu filma Mostovi okruga Madison, tek onda sam znala, a gledala sam ga milijardu puta prije toga i nikada prije u meni nije osvijestio ono od zbog čega protrneš. Teško je to, vjerujem (i znam).
Zapravo, možemo li pouzdano obećati nekome da ćemo biti vjerni cijeli život i ispuniti obećano? Postoji li dobna granica kada si u stanju dati takvo obećanje i biti svjestan što si obećao? To je nešto na što ja odgovora nemam.
Ne, nisam svetica. Ne propagiram neku novu religiju. Ne zagovaram brak. Ne zagovaram preljub. Ne zagovaram vjernost. Čovjek sam. Žena sam. I meni se otme jedan mljac kada snimim dobrog tipa. I ja zavapim Ne uvedi me u napaaaast…
A jesam li ili bih li ili ne bih li otišla na tu drugu stranu ulice? E, to je već neka druga priča...
Post je objavljen 01.02.2006. u 00:13 sati.