Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/trudnica

Marketing

Ne šali se s brižnom majkom....

Jer brižna majka je štotšta u stanju učiniti.
Brižna majka grize kad samo pomisli da bi itko ili išta moglo ugroziti njoj najvažniju osobu na svijetu
Prvo grize pa onda pita da li si imala zle namjere.

Ovaj puta, ugristi ću te samo perom/tastaturom, ali probat cu to direk' napraviti. Doduše, razmišljala sam da li da te dugo i polako grickam i razvlačim po ustima, pa kad, po ko zna koji puta, skužim koliko ti je okus ogavan, komadić po komadić ispljunem...

Ne, biti ću humanija, ipak si ti jedno jadno malo ostavljeno i usamljeno, a k tome ludo ko puška biće.

I možda nisi imala brižnu majku... Ili brižnog oca... A možda i sada nigdje nikoga nema. A želiš to, jel'da? I sve poduzimaš da netko napokon reagira i barem te na sekundu pogleda... Dotakne... smiluje ti se? Zgodno bi bilo prenjeti nekome bolešturu od koje bolujes, kaj ne?

U stanju si izmisliti 1001 identitet, ali svi su tako prokleto slicni. Ma prepoznam te gdje god da se pojavis. Ispod kreveta virnes, na vrata kucnes, otvoriš blog pa na njemu trabunjas?
Ljubomorno tumaraš od foruma do bloga, od mog bloga do njenog bloga. Češeš kozice. Dubiš na trepavicama. Skupljas prijatelje slicne sebi, cak se nekad predstavis kao svoj vlastita prijateljica (Bože, luda li si?)... Volis pricati sama sa sobom. Jer s drugima je tako prokleto tesko...

I pokazujes koliko si podmukla... čekas danima, pritajiš se... smišljaš novu rundu igre. Mijenjaš providera, bjesomucno tumaras od jednog do drugog kompjutra i trazis nacin da nam ponovo udjes u zivot.

Pa prestani. Nisi iz njega ni izasla. Navodim te ko skolski primjer krive procjene. Moje krive procjene. Izgledala si tako pitomo, ko ovcica, i cinilo mi se da infekcija tobom samo jaca obrambeni mehanizam. Prevarila sam se.
I još se igram s tobom (zapravo poigravam ali ti to još ne kužiš...)

Stoga, samo ti javljam da se u jednome slažemo 100% - pravda je ćudljiva dama. Dostižna, i ne nužno spora.
I ne voli lopove, imitatore, plagijatore... kao ni luđake svih vrsta. No znaš kako se kaže: 'čuvaj se i Bog će te čuvati'...

Pa se ja čuvam, već dugo... Štite me zone alarm i nod 32...

A ovaj post posvecujem JOSJEDNOMVIRUSU koji mi je na kompjuteru (prego jedne IGRICE) i u pravom zivotu pokusao napraviti dar – mar i napasti mi datoteke s mojom svetinjom. Slikama MOG djeteta.


Kad smo vec na toj temi: porucujem i urednicima u Slobodnoj Dalmaciji da je moje dijete i dalje prekrasno i ukoliko zele, uz sasvom pristojnu, tržišnu cijenu ustupit ću im pokoju fotografiju za ilustriranje sumanuto-degutantnih najava u tv-programu istih takvih bljakastih emisija.

Mislim, nije potrebno krasti. O pobogu, valjda tako ozbiljnim novinama kao sto bi SD zeljela biti – stvarno nije potrebno krasti fotografije...

S Bloga...

Moga...

A ja se, na vasem mjestu, stvarno ne bih šalila sa brižnim majkama... Sležete se, zar ne?




Post je objavljen 30.01.2006. u 11:05 sati.