... kako sam neopisivo i nedokučivo lijena u pisanju
... kako sam velika ko kuća, sporog metabolizma i ogromnog apetita
... kako ovo živahno biće unutar mene postaje sve živahnije :P premješta se po cijelm trbuhu i tu i tamo me dobro zvizne pod rebra
... kako sam nekako infantilno sretna i bezbrižna iako mi ispiti vise nad glavom a knjige i skripte bezuspješno zapomažu da ih otvorim
... kako sam gledala Narniju i poželjela da je i moj ormar čaroban
... kako je divno brčkati se u kadi punoj tople vode i mjehurića
... kako beskrajno volim ono čupavo bradato stvorenje pokraj kojeg se svakog jutra budim
... kako sam, unatoč manjku love, ispucaloj kosi, višku kilograma od planiranih, manjku raspoloživih odjevnih predmeta i svim trudničkim "blagodatima"... ipak sretnija no ikad u životu...
Što više ljudi voliš to veći komad života i bivstva imaš!
Toma Bebić
Post je objavljen 29.01.2006. u 18:10 sati.