Možda je tako najbolje, staviti u CD player Olivera i imati ljeto , i more i ljubav. Dobro ajde ljeto i more .
Ponekad bijeg od stvarnosti čini stvarnost mogućom. Bar na kratko staviti život na PAUSE i osjećati se kao da si ti funkcioniraš normalno a svijet ide onako polagano, i boje i obrisi se gube sve se pretapa i taj te fluid obavije i obnovi. Nije to neka neugodna katarza nego posve ugodan trenutak drugima kratak i beznačajan a tebi sve i vječnost. Trenuci poput ovih pomažu i snaže i imamo ih sretni li smo dosta tijekom dobrih dana, ma i tijekom loših.Najugodniji su oni koji te iznenade koje ne montiraš niti režiraš iako je rezultat otprilike jednak. To je kad dok razmjenjuješ police osiguranja nakon saobraćajke i na samo jedan tren nedozvan dođe miris prošlog ljeta i njezin smijeh.Padnes drugi puta ispit a prijatelj ti pokaže svog novog malog psa i brige bar na trenutak nestane. Dok nakon podugačkog “ugodnog” razgovora sa šefom tupa uma i još tuplja pogleda zazvoni bip-bip i netko te iznenadi SMS-om koji je duhovit, pametan, i sveobuhvatno potpun trenutak bijega tebi tada potreban.
Svijet se na trenutak smrzne i da ti sekundu pred-aha, taman dovoljnu za malo snage.
Post je objavljen 28.01.2006. u 00:11 sati.