sredio sam osmicu.
bez injekcije.
hrabar sam.
nije ni boljelo.
volim se.
zelim se.
imat cu se.
kasnije.
hi hi.
jutro je zapocelo slucajnim pogledom kroz prozor i zapinjanjem oka za srce od lampasa na parkingu drito pred mojom kucom, a dan se nastavio u morbidnoj noti upravo te slike i filma.u mom, zabacenijem dijelu kvarta, skupljaju se svakavi ljudovi, pa me lagana strka koju sam cuo nocas iz kupaone kroz mrvicu otvoreni prozor i nije pretjerano zanimala jer gazim po kondomima, opuscima jointeva i izbijenim zubima od kad zivim ovdje.jednom sam cak vidio istovarivanje "robe", bog zna cega, iz kamiona u kamion.
prosetao sam psa i vidio cedulju u sredini lampasa na kojoj pise : "za antuna".pitam se sto se dogodilo, ko kome ciju mamu?tko je sinoc umro pred mojom kucom?nitko od susjeda nista ne zna, nitko nije nista vidiio, cak ni one dezurne babe koje sve vide i sve znaju, a o kojima se i na blogu pisalo, svatko je imao barem 1 post o tim dezurusama.moj, o baki koja vjesa ves i posteljinu po tudim ogradama je obrisan pa ga sad ne mogu linkati.steta.
policiju nitko nije vidio, nisu dosli i ispitali susjedstvo sto bi bilo za ocekivati.
u novinama nista, nigdje.
sumnjao sam na jednog decka koji je uvijek dolazio upravo na to mjesto, navijao muziku i s frendovima u autu pio i pusio, ali njega sam vidio popodne.dosao je i blenuo u to cudeci se vise od mene.
sumnjao sam i na auto s jednim parom koji se na tom mjestu sexa vec dobrih godinu dana, jer vidio sam ih sinoc tamo, dok jos nije bilo tih svijeca, ali i njih sam sada vidio dok sam setao psa, ziher se ne bi vratili na to mjesto.jedino ih fuj bilo.poceli su se vec skidat tik do spodobnih svjetala na podu..okrenuo sam glavu, kao i jucer.
tako nas sve zanima u cemu je stvar..
jedina moguca opcija je da je u nekoj nesreci poginuo netko tko je autom krenuo upravo s tog mjesta.
ili kaj ?
ljudi koji prolaze moraju zastati jer jebeno je sablasno kada zivite tu gdje ja zivim, a petnaestak lampasa svijetli uz ceduljicu koja viri iz majusne kuverte.priblizavam se i ocekujem...ma ne znam ni sam sto da cu procitati, a na ceduljici pise:
velicina se covjeka mjeri u srcu.
jer vazno je ocima nevidljivo.