„Ženu koja može plakati poželim zaštiti i voljeti, jaku ženu samo poželim“ napisao mi je u jednom komentaru Vagabund i hvala mu na tome (potpuno me osvojio).
Oduvijek, ali oduvijek znam da sam jaka osoba koja čvrsto stoji s obje noge na zemlji, zna što želi, ambiciozna je, praktična, realna, vrijedna, uglavnom se ne da zajebavati od strane drugih (neki put i meni omakne) i otvoreno kaže što misli, očekuje, zna, želi.... ma dobro, shvatili ste što želim reći.
Oduvijek, ali oduvijek mi moji muški prijatelji govore da me obožavaju imati za prijateljicu, ali da jednostavno ne bi mene imali za djevojku jer sam sve gore navedeno. Savjetovali su mi da lažem za posao, da lažem za obrazovanje, da se barem pretvaram da nešto ne znam kada znam, da prodam svoj auto jer dečki padaju u bed kada vide što vozim, da ne vozim tako kako vozim jer dečki padaju u bed zbog svojih sposobnosti, ma ne znam niti ja što sve ne.
Nije mi to padalo na pamet. Ja sam ja. Takva i ponosna sam zbog toga. I svim mojim prijateljima sam rekla da ću ja i s njima rađe biti prijateljica, nego djevojka koja to nisam. Ma nisu oni bili problem. Prijatelji su prijatelji. Uvijek ti žele najbolje iako način na koji to žele nije uvijek ispravan.
Što se onda dešava? Dobijate ponude iz naslova. Ja uživo nikako ne ostavljam dojam žene koja može jako voljeti, a naročito ne plakati... uživo ne ostavljam dojam žene koja će se žrtvovati za svog muškarca. Uživo ostavljam samo dojam žene koja gazi sve pred sobom i "jede" muškarce i ima kamen umjesto srca (da upotrijebim epitete koje su mi pridjelili mnogo puta).
Zapravo znam plakati i voljeti i želim biti zaštićena. I rijetki se nađu koji to vide kroz moj stav neustrašive žene. Ali, nađu se :) Pa umjesto da i dalje kročim kroz život i pričam o tome kako se muškarci boje jakih žena, Vagabund mi je otkrio veliku stvar. Ne boje se muškarci jakih žena, ali oni ih samo (po)žele... znamo kako :) i odlaze dalje... Uočili su plijen, obavili što su trebali i idu u svoj život...
Da, lijepo je biti željen i na takav način, ali ako je u skladu s onim prvim dijelom: žaštitom i ljubavlju. Užasno je naporno i odbijajuće biti samo (po)željen. Ako primjećujete, niti jedan moj post nije o sexu. Upravo iz razloga što mi je postalo degutantno da me gledaju i pri tome pogledom svlače, da mi otvoreno nude putovanja vikendom radi dobrog druženja, da mi otvoreno kažu da me žele, da me nazivaju mjesecima kasnije i pitaju jesam li se predomislila... ma kvragu.... dosta više...
Da se razumijemo, nisam ja sex bomba niti komad s naslovnica... ja sam žena koja ima dobro tijelo, damske pokrete, prodoran pogled i lijepe oči i osmijeh. Fizički bih rekla ništa posebno, ali imam „ono nešto“.
Ali ljudi moji, i ja imam osjećaje.. i ja znam voljeti i želim biti voljena... i ja trebam zaštitu... i ja trebam nekoga da mi pokaže put... ja jesam jaka, ali volim biti i maza...
Vagabund, zbilja mi je trebalo ovakvo nešto da mi makne tu floskulu „Muškarci se boje jakih žena“ i da shvatim da je ova tvoja izjava zapravo točna: „Ženu koja može plakati poželim zaštiti i voljeti, jaku ženu samo poželim“. Hvala ti.
No, ja ću ipak ostati ja. S(t)jenovita...
Post je objavljen 26.01.2006. u 18:44 sati.