počelo je i to famozno odbrojavanje. Još samo 4 miseca, a onda adio školo!!!!!! Tada slijedi 3 miseca putovanja po pank festovima i razno- raznim događajima. Nakon toga par tjedana psihofizičkog odmora, a onda taj čarobni trenutak odlaska u metropolu! U zadnje vrime je to sve o čemu i razmišljam, taj trenutak kad dođem u zagreb i zaključam za sobom vrata SVOG stana, spustim kofere na pod, i pustim đubrivo pun gas, otvorim bocu skupog vina ( al ne skupljeg od 15 kuna ), i sam sebi rećem da sam postiga nešto u životu!Gleda sam način bodovanja i statistike upadanja na strojarstvo u zagrebu i vidija da ću sto posto upast. Izgleda da su se sve kockice u mom životu napokon koliko toliko složile na način kakav meni odgovara.Al ne bi to bija moj život da je sve tako idilično. Iz tih misli i iščekivanja trgne me realnost, podsječajući me na četveromjesećnu robiju koju još moran progurat. S druge strane, priživija sam rat, valjda ču i ovo. Inače sad čekam iduću subotu kad če u crtaoni svirat crasso de odio i pasi. To če bit jebena svirka.Pozdrav svima!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Post je objavljen 20.01.2006. u 13:31 sati.