Znate što me fascinira? Zašto su susjedi toliko radoznali??? Vi koji živite u stambenim zgradama definitivno znate o čemu pričam.
Postoje ljudi kojima ništa u zgradi ne promiče mada su konstantno zabarikadirani iza 6 brava i iza debelih spuštenih roletni. Većinom su to stariji ljudi koji žive sa 6 do 10 mačaka, no to nije nužno i pravilo. Mačke su vrlo špijun-frendli životinje jer su tihe i imaju savršeni sluh. Savršen, skoro koliko i gazdaričin. Nema te životinje koja može nadjebat sluh radoznale susjede.
Takvi ljudi barataju zapanjujuće bogatom i točnom bazom podataka svega što se događa u cijeloj zgradi. Ako Marko na trećem katu ima curu koja kući odlazi noću u tri sata, budite sigurni da ona zna. I ne samo to, nego zna i koji auto mala vozi, te u kojem smjeru odlazi. Nakon treće noći već po zvuku motora prepoznaje pridošlicu, i brzinom munje trči u hodnik poput gazele preskačući štake i ostala hodajuća pomagala, ne bi li uhvatila prvi red pred špijunkom na ulaznim vratima makar dvije minute prije nego što se ova uspne stepenicama. Ok, zanima te, znatiželjna si, al' čemu žurba??? Što možeš propustiti? Se možda u špijunki vrte reklame prije glavne atrakcije? Čemu jebena žurba?
I evo je! Uspinje se stepenicama! Tu je!!!! Babi srce gotovo iskače od uzbuđenja! Mala prolazi tik ispred vrata držeći se za rukohvat. Sada ima pogled na čisti profil! Nastavlja hodati i zakoračuje na novi set stepenica, i sad se udaljava okrenuta leđima. Kako uzbudljivo jebote! Još nekoliko koraka... Sve što sada vidi su samo noge! Još malo!!!
I nestaje.
Otišla je kat više.
Baba još koji trenutak promatra prazan hodnik i osluškuje korake, sve dok se atumatska svjetla ne ugase. Napokon odmiče oko od vrata, i kima glavom mrmljajući sebi u facu nešto u stilu “Prljava kurbetina“. Pušta zaštitni limić da padne preko špijunke i šepajući napusti hodnik.
Sjeda natrag na ofucanu fotelju pod kariranu dekicu, i dok joj čopor mačaka skače u krilo razmišlja kakve grozote sada rade tamo gore. Istovremeno puca od zavisti jer baba Mira ima ulazna vrata točno preko puta tog legla pornografije, droge, i općeg kriminala svake vrste.
Naravno, sve ovo ne mogu znati kao činjenicu, ali upravo takav osjećaj imam kada prolazim hodnicima zgrada dok te streljaju pogledom sa svih strana. Čemu ta radoznalost? I kako im se samo da zajebavat? Ja kad se zavaljam pred televiziju ne mrdam pa sve i da bombe po hodniku padaju. Čak se ne ustajem ukoliko mi na vrata ne zvone minimalno 3 puta. Pogotovo sad kad ove maškare navale. Ako me neko stvarno treba, zvat će na mobitel. Svi ostali, fak of..
Post je objavljen 17.01.2006. u 13:29 sati.