Moj je jezik brži od pameti. Zato mi često izlete riječi koje nakon promišljanja ne bih izgovorio. Malo sam trenirao i vježbao, sad mi već uspijeva zadržati jezik za zubima. Znam ponekad i lagati ako je to u interesu onog koji me sluša. Smatram da nije dobro baš uvijek i stalno govoriti istinu, ne morate baš lagati ali istina se može izbjeći ne odgovaranjem ili izbjegavanjem teme i slično. A ponekad jednostavno vjerujete u nešto što se pokaže kao neistina...
Stopira Mujo do Zenice kad odjednom prolom oblaka i velika oluja. Jaka kiša pada. Jadni Mujo ne može vidjeti ni prst pred nosom, kad najednom
ugleda svjetla auta. Stane auto, a Mujo bez pitanja uskoči u njega, a u autu nikoga. Polako auto opet krene, Mujo se čudi. Kad ispred njih zavoj i počne se on moliti od panike. Nije mogao ni mrdnuti od straha, kad najednom pojavi se ruka za volanom i počne okretati. I tako par zavoja. Mujo više nije mogao izdržati strah nego iskoči iz auta i otrči do prvog sela i pravo u kafanu. Naruči Mujo rakiju i počne pričati ljudima priču. Vide ljudi sav uplakan, nije ni pijan, mora biti živa istina. Kad nakon pola sata u istu kafanu uđu Sujo i Haso (ljuti ko risovi) i vide Muju.
Haso će: "Bolan Sujo, eno ga onaj što nam je uskočio u auto dok smo ga gurali."